Moderni ikonoklazam
Povjesno gledajući ikonoklazam je bio pokret uništavanje vjerskih ikona. Za razliku od tog pokreta moderni ikonoklazam se bavi uništavanjem nacionalnih povjesnih ikona Europe i SAD-a.
Tijekom cijele kršćanske povijesti ikonoklazam je bio jedino privremena državna politika Romejskog carstva (Bizant). Strogo pojednostavljeno riječ je o politici koja je bila na snazi između 717 i 843 godine nakon čega se više nije pojavljivala.
Danas u moderno doba se ikonoklazam više ne bavi uništavanjem vjerskih ikona koje i tako i tako propadaju. On se danas bavi uništavanjem povjesnih osoba koji su nacionalne ikone europskih država i SAD-a.
To uništavanje nacionalnih ikona se provodi na dva različita načina. Prvi je putem „nevladinih” organizacija koje napadaju povjesne lidere, a druga je putem filmske industrije.
Neupitno najpoznatiji primjer tih prvih napada predstavlja Black Lives Matter akcija „Rhodes must fall”. Briljantni i boležljivi Cecil Rhodes je s navršenih 35 godina bio krajem 19 stoljeća postao svjetski monopolist u dijamantima. Prije navršenih 49 godina on će umrijeti, a iza njega ostaju današnja Sjeverna Rodezija (Zambija), Južna Rodezija (Zimbabve) i De Boers.
Zbog svega navedenog se protiv Rhodesa više od 5 godina vodila BLM kampanja koja u određenom smislu propada. Ona propada jer 5 PUTA više Britanaca o njemu ima pozitivno od negativnog mišljenja. Bez obzira na to mi smo ovdje uvjereni da je kampanja promjenila mišljenja, reeducirala dio stanovništva.
Praktički istovremeno s tim napadom na Cecila Rhodesa se dogodio i početak rušenje druge britanske ikone. Riječ je naravno o Winstonu Churchillu.
Unaprijed se znalo kako će izgledati film Churchill tako da su uloge u njemu odbili Gary Oldman koji je trebao igrati Churchilla i Stanley Tucci koji je trebao igrati generala Eisenhowera dok je i sam režiser pobjegao. Sve u svemu Churchill se u filmu prikazuje kao starca izgubljenog u vremenu kojeg proganjaju duhovi prošlih događaja.
U filmu se potpuno laže ili ako želite drugačije navode potpuno neistiniti događaji vezani s Churchillom. Njega se prikazuje kao premijera koji se protivi iskrcavanju u Normandiji iako je on bio 110 % za njega. Potom se prikazuje kao da ga žena želi napustiti iako je njihov odnos bio potpuno suprotan tome.
Sve u svemu cilj filma je bio lažima srušiti najvažniju britansku ikonu 20 stoljeća. Koliko je film u tome uspio ne znamo, ali znamo da su ga u kinima gledali samo mrzitelji Churchill pa je financijski propao.
Najvažnija od svih francuskih ikona je neupitno Napoleon pa se Hollywood odlučio obrušiti na njega. Njega je odlučio srušiti Ridley Scott svojim filmom koji će doći u kina tijekom studenog 2023 godine. Po vlastitim riječima on ga uspoređuje s Aleksandrom Velikim, Hitlerom i Staljinom, a mi ovdje ne razumijemo kako je to moguće. Aleksandar je bio pobjednik koji je naslijedio vanjsku politiku oca dok su Hitler i Staljin ubili miljune vlastitih građana. Napoleon nije bio niti jedno od toga nego „samo” megaloman koji je na kraju izgubio.
Napoleon kojeg predstavlja ovaj film je osoba koja se od ničega uzdigla do osvajača Europe od Gibraltara do Moskve. To je bio stvarni Napoleon koji u ovom filmu nije ta osoba veća od života nego obični plačljivko. U jednoj od sceni filma Napoleon govori „vratio sam se iz egzila da spasim bankrotiranu Francusku,a moja žena je kurva”. U drugoj sceni on topovima gađa, “uništava” piramide, trećoj…
Sve u svemu riječ je o filmu kojemu zadatak biva lažima srušiti glavnu francusku nacionalnu ikonu. Da li će u ovom uspjeti je pitanje svih pitanja. Ridley Scott i Apple koji stoje iza filma se nadaju da će film postati uspjeh zbog velikih scena bitaka. Ukratko oni se nadaju da će njime privući dovoljni broj gledatelja koji će progutati propagandu, ikonoklazam koji ga prati.
Tko zna možda im to uspije, a možda ne. Bez obzira na to smo uvjereni da će film imati kakav takav „edukacioni” utjecaj na dio javnosti.