Matija Korvin
Kralj Ugarske i Hrvatske Matija Korvin koji se rodio na današnji dan je jedan od malog broja naših povjesnih vladara koji su ušli u narodne mitove.
O ljubavi Hrvata prema Matiji Korvin i njegovom razdoblju vladavine najbolje govore narodne riječi „Pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni!”. Ta ljubav je iz današnje perspektive neobična ako uzmemo u obzir da je riječ o kralju koji je slomio moć u Hrvatskoj slavljene dinastije Frankopana.
Matija Korvin se rodio 23 veljače 1443 godine kao drugorođeno i ujedno posljednje dijete Janka Hunjadija. Otac mu je bio proslavljeni hrvatsko-ugarski general u borbi s Turcima koji biva proglašen bugarskim carem pod uvjetom da križarski rat završi uspjehom. Kako križarski pohod završava porazom kod Varne 10 studenog 1444 Janko nije postao car Bugarske.
Matijin otac će svoju besmrtnu slavu na kraju ostvariti 22 srpnja 1456 godine u bitki za Beograd. U toj bitci će vojska koju vodi Janko Hunjadi poraziti tursku vojsku koju predvodi sultan Mehmed II. Ubrzo po završetku ove bitke Janko umire pa šef dinastije Hunjadi postaji Matijin brat Ladislav.
Na zahtjev drugih plemićki obitelji Ladislav i Matija Korvin 14 ožujka 1457 godine završavaju u zatvoru. Ugarski grofovi su praktički isti dan održali suđenje na kojemu osuđuju oba brata na smrt. Pogubljenje Matijinog brata Ladislava 16 ožujka će na kraju rezultirati općom pobunom protiv kralja i grofova. U panici zbog pobune kralj je prvo pobjegao u Beč,a potom u Prag gdje iznenada umire 23 studenog 1457.
Nakon smrti bivšeg kralja koji nije ostavio potomke jedino rješenje za svih biva izbor Matije Korvina za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Iako je imao samo 14 godina u doba izbora za kralja on odmah u svoje ruke preuzima upravljanje državom.
Plemići su pod narodnim pritiskom prihvatili Matiju Korvina kao svog kralja, ali se s tim nisu pomirili. Sljedećih 5 godina Korvin biva zauzet gušenjem raznih pobuna i zavjera različitih ugarskih plemića što ga je educiralo za daljnju vladavini. Ta njegova edukacija biva da u državi može postojati ili jaka centralna vlast ili njom vladaju plemići, a ne kralj.
Jedina njegova trajnija vanjsko politička intervencija iz ovog razdoblja biva rat s Turcima 1463 godine. Tijekom njega on oslobađa Jajce i Srebrenik koji postaju utvrđene banovine na granici s Turskom. Na tom oslobođenom području Matija Korvin će kao kralja Bosne 1471 godine postaviti Nikolu Iločkog. Ostatak života Korvin provodi u ratovima s Habsburzima i Bohemijom na zapadu i samo povremeno s Turcima na istoku.
Za razliku od tih ratova koji su najčešće zaboravljeni ono što ne biva zaboravljeno su njegove reforme Ugarske i Hrvatske. Najvažnija od tih reformi biva držanje stalne profesionalne armije koja je krajem XV stoljeća najveća u Europi. Ta armija mu služi za ratove s Turcima i Habsburzima kao i za obračun s plemićima.
Tim svojim danas bi rekli ganjanjima tajkuna i pravosudnim reformama on za obične ljude postaje oličenje pravde i dobrote. Svoj najniži socijalni sloj on štiti udaranjem plemića koji i najmanje krše pravila odnosa s kmetovima i slobodnim gradovima. Istovremeno on je toliko oporezivao plemiće da oni nisu imali vremena za smišljanje novih zavjera nego su trebali crnčiti da plate poreze.
Ta njegova borba s plemićima je dovela i do otvorenog rata s Frankopanima. Prvo im je 1469 godine bez borbe uzeo, ukrao Senj zbog čega im se zauvijek zamjerio. To je na kraju dovelo 1479 godine do pobune Frankopana protiv Kralja koji on lako već sljedeće godine slama. Matija Korvin je u ovom ratu osvojio frankopanska mjesta Otočac, Brinje, Bribir, Vinodol, Novi Vinodolski,a potom je napao Krk. Tada je tamošnji feudalni vladar Ivan VII Frankopan predao Krk Mlečanima čime završava ovaj rat.
Iz perspektive središnje države te njegove mjere su nekoliko puta uvećale količinu skupljenih poreza. Da li je riječ o 400, 500 ili 600 posto većem državnom proračunu je sada ovdje potpuno nevažno raspravljati.
Tako skupljen novac mu omogućava vođenje praktički stalnog rata protiv Habsburga, znači Svetog rimskog carstva i Bohemije. Posljednjih godina života Matija Korvin je vladao Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom iz Beča kojeg je okupirao 1485 godine. Dvije godine kasnije on biva čak proglašen vladarom Austrije, ali tada već započinje njegovo posljednje razdoblje života.
Osnovno obilježje posljednjih godina Korvinova života biva borba protiv prokletstva Ugarskih kraljeva. Govorimo o prokletstvu po kojemu oni nisu mogli imati sinove i nasljednike. Jedini kralj Ugarske i Hrvatske kojeg između 1273 i 1500 godine nasljeđuje sin biva Karlo I Robert. Svi ostali umiru bez legalnih sinova što dovodi do ponovnih i ponovnih borbi za vlast.
Matija Korvin se 3 puta ženio, ali vlastitom krivicom bračne djece nije imao. Kralj se previše uživio u vladanje i rat, da bi se zamarao bračnim dužnostima. Jedino njegovo dijete biva vanbračni sin Ivaniš Korvin kojeg je neuspješno pokušao postaviti za nasljednika.
Nakon duge bolesti Matija Korvin je umro u Beču 6 travnja 1490 godine. Za plemiće Ugarske i Hrvatske njegova vladavina biva živi užas. Oni su bili „ugnjetavani” visokim porezima i nužnošću pridržavanja zakonima pa su odlučili da to neće dopustiti sljedećem kralju. Taj sljedeći kralj biva Vladislav II Jagelović koji biva kralj jedino po tituli. Kako bogataši tijekom njegove vladavine bivaju oslobođeni plaćanja poreza to dovodi do slabljenja države i kasnijeg debakla na Mohaču.
Korvin spada u istu kategoriju okrunjenih glava s Lujem XIV-im i s Bazilijem II. Sva trojica su u djetinjstvu i/ili tinejdžerskoj dobi bili žrtve tadašnjih bogataša, plemića i potom su se okrenuli protiv njih. To okretanje protiv njih je dovelo do formiranja iznimno centralizirane države što je dovelo do povećanja poreznih prihoda i državne moći. Na žalost za nas u Hrvatskoj, Ugarskoj, Sloveniji, Balkanu i Austriji nakon Bazilija i Korvina na vlast stupaju tadašnji bogataši koji slabe državu što dovodi do Turskih osvajanja.