Mandat neba

  Priča o potresu na granici Turske i Sirije je priča o osobnoj katastrofi, licemjerju i mandatu neba. Mandat neba smo spomenuli pošto predsjednik Erdogan vjeruje da potres predstavlja njegov gubitak.

  Mandat neba inače predstavlja osnovno političko kinesko vjerovanje. Po njemu ako se u državi dogode poplave potresi to znači da su Bog/Bogovi ljuti na vladara Kine. To znači da je vladar izgubio mandat za vladanje.

  Govoreći to nužno biva naglasiti jedna poplava, jedna suša ili jedan zemljotres ne predstavljaju gubitak mandata neba. Oni to ne predstavljaju jer su se vremenske nepogode uvijek događale i toga su Kinezi bili svjesni. Zbog toga gubitak mandata neba predstavlja veći broj prirodnih katastrofa u kraćem vremenskom razdoblju.

  U Turskoj situacija je ipak malo drugačija. Tamošnja interpretacija biva da jedan katastrofalni potres predstavlja gubitak mandata neba. To razmišljanje biva posljedica događaja iz 1999 godine. Tada se u Turskoj dogodio slično katastrofalan potres na koji vlada nije bila ispravno reagirala. Nuspojava tog potresa biva pad dotadašnjeg režima i preuzimanje vlasti od strane Erdogana.

  Zbog takvog uspona na vlast ovaj potres je istovremeno i politički zemljotres u Turskoj. Za potpunu sliku tamošnje situacije trebamo dodati da se u kasno ljeto održavaju i turski predsjednički izbori. To predstavlja razlog za izvanredno stanje u Erdoganovoj stranci i zašto on prihvaća ponuđenu pomoć baš svih uključujući „zaklete” neprijatelje.

  Predsjednik Erdogan tako želi pokazati brigu za stanovnike i da potres ne predstavlja gubitak božjeg mandata. Tamošnja opozicija želi prikazati baš suprotno navedeći da su zbog predsjedničke korupcije zgrade bile loše građene što je dovelo do kolapsa.

  Nakon što smo naveli političku situaciju u Turskoj red je spomenuti i onu u Siriji. Tamo je potres izazvao katastrofu u već od rata uništenom Alepu i na području pod kontrolom džihadista. Kako sve žrtve nikada i za nikoga nisu iste tako i Zapad gleda koje su dobre što zaslužuju pomoć,a koje loše pa ju ne zaslužuju.

  Po mišljenju Zapada dobre žrtve koje zaslužuju našu pomoć su džihadisti. To ujedno znači da su loše žrtve, da su žrtve koje ne zaslužuju pomoć obični građani Sirije. Konkretno SAD je izjavio da on pruža pomoć na području pod kontrolom džihadista, izvinite htjeli smo reći pobunjenika. Područja pod kontrolom vlade neće dobiti humanitarnu pomoć za žrtve potresa.

  Francuska i Njemačka službeno priznaju da pola žrtva potresa u Siriji žive pod kontrolom vlade, a pola na području džihadista. Bez obzira na to obje države će pomoći samo žrtvama na području džihadista.

  Mi ovdje najoštrije osuđujemo tu politiku zapada. Mi osuđujemo politiku davanje podrške područjima na kojima svojom voljom žive osobe koje su vršile genocid Šiita i Kršćana. Dok The Guardian i ostali mediji oplakuju žrtve među džihadistima mi se ovdje sjećamo njihovih žrtava. Na tim pobunjeničkim područjim žive prije svega džihadisti koji su izabrali tamo živjeti, a koji su u slobodno vrijeme učestvovali u ratu protiv Armenije.

  Moramo biti iznimno jasni i reći da je nekršćanski, pogrešno želiti ikome zlo i mi to ne želimo. Mi ovdje samo smatramo da je nenormalno davati pomoć kriminalcima,a njihove žrtve ostavljati bez pomoći. To je inače ono što rade Europska unija i SAD u Siriji.

  Po pitanju Erdogana i gubitka mandata neba nužno je reći da očekujemo njegovu izbornu pobjedu. On će se sada slikati, sada glumiti pomaganje stanovnicima Turske što će prenositi svi mediji. To će mu ojačati političke pozicije dok će efekat rješavanja problema potresa biti vidljiv tek kasnije. Raniji turski režim nije propao odmah nakon potresa 1999 godine. On je propao 3 godine kasnije kada su svi vidjeli stvarni odnos režimskih političara prema žrtvama. To predstavlja opasnost za predsjednika Erdogana.