Libijska obalna straža
Libijska obalna straža je u prvoj polovici ove godine napravila odličan posao. Ona je u ovom kratkom razdoblju uhitila i vratila u Libiju više od 12,000 migranata. Da ne bi bilo nikakvih nesporazuma mi govorimo o ilegalnim migrantima koji su se htjeli dočepati Europske unije.
U osnovi politička situacija u Libiji je vezana s brojem migranata koji pokušavaju doći do Malte i Italije. Još prije više od deset godina Italija je bila sklopila dogovor s Moamerom Gaddafijem o zaustavljanju migranata. Nakon britansko-francuske invazije Libije tamo dolazi do potpune anarhije. To je najbolje iskoristila mafija za prebacivanje prije svega ilegalnih subsaharskih migranata na Maltu ili Italiju.
Po završetku velike migrantske krize europske vlade su odlučile da što poduzmu po ovom pitanju. One se same po sebi ne protive primanju migranata nego ih je strah reakcije vlastitih građana koje žele zamjeniti. Ovdje smo u određenom smislu parafrazirala Bertolta Brechta.
U skladu s tim iracionalnim strahom svojih građana Europska unija je počela obučavati i financirati Libijsku obalnu stražu. Taj strah je po iracionalan pošto ilegalni migranti predstavljaju samo četvrtinu migranata koji se svake godine presele u Europu. Ostalih 75 % naši sugrađani navodno ignoriraju.
Najbolji primjer današnje efikasnosti Libijske obalne straže nam davaju službeni podaci. Tijekom razdoblja siječanj – lipanj 2021 samo ili čak 15,000 ilegalnih migranata je stiglo u Italiju. Istovremeno je u istom razdoblju Libijska obalna straža uhitila 12,794 ilegalnih migranata u pokušaju dolaska do Italije ili Malte. Svi oni su potom vraćeni natrag u Libiju.
Po očekivanju „nevladine” organizacije kao Human Right Watch i progresivni mediji žestoko kritiziraju ove granične uspjehe. Human Right Watch tako zahtjeva da se ilegalni migranti ne vraćaju natrag u nesigurnu Libiju.
U određenom smislu pozicija nevladinih organizacija se temelji na bremenu bijelog čovjeka. Ta pozicija govori da državljanin Nigerije (primjer) koji pokušava doći u Europsku uniju preko Libije ne zna što radi. On ne zna da je Libija država u građanskom ratu pa stoga ne može biti kriv, odgovoran za vlastitu situaciju. Mi smo s druge strane svjesni toga da on zna tamošnju situaciju i da kao svaka odrasla osoba treba živjeti s posljedicama svojih odluka.
Ukratko za nas migrant koji je ušao u ratnu zonu kako bi se dočepao Europe je sam kriv za posljedice. Gledajući iz ove perspektive povratak ilegalnog migranta natrag u Libiju je potpuno legalan.
Kako rasprava o građanskom ratu u Libiji predstavlja osjetljivu tematiku ona se nikada ne spominje. Rasprava koju guraju progresivni mediji i „nevladine” organizacije je ona o užasnim zatvorskim uvjetima u Libiji.
Tako nam Washington Post piše o silovanjima maloljetnih ilegalnih migrantkinja u zatvorima Libije. O činjenici da žene čine minimalni postotak ilegalnih migranata se ne govori. Tako je na primjer 30 travnja 2021 bilo spašeno 65 muškaraca, 11 žena i 1 dijete. Drugim riječima žene su činile samo 11 % spašenih.
Za razliku od Washington Posta koji se bavi silovanjima migrantkinja Irish Times govori o zatvorskim uvjetima. Po njemu zatvorenici u Libiji navodno nemaju vode i hrane, ali imaju mobitele za govoriti o svojoj situaciji !?
Jednostavno te njihove priče imaju smisla kao i ona o bacanju beba iz inkubatora u Kuvajtu. Riječ je o izmišljenim pričama kako bi se stvorio PR efekt za ono što žele postići.
Ne vjerujete u to ? Po službenim podacima Internacionalne Organizacije za Migracije Ujedinjenih Naroda Libijska obalna straža je uhitila 12,794 ilegalnih migranata. Od tog broja njih 11,333 su bili muškarci (88.58 %), a samo 814 žene (6.36 %) . Muški maloljetnici su činili 2.6 % zaustavljenih (333),a ženski 1.2 % (153). O 163 uhićenih ilegalnih migranata se nema dovoljno podataka da bi se znao njihov spol ili godište rođenja.
To su inače službeni podaci za razdoblje 01 siječanj – 14 lipanj 2021 godine !? Mi ovdje želimo čestitati Libijskoj obalnoj straži na dobro obavljenom poslu kao i Frontexu koji im dostavlja podatke.