Kraj zlatnog standarda

  Kraj zlatnog standarda se dogodio prije 50 godina. On je formalno ukinut 15 kolovoza 1971 godine kada predsjednik Nixon naređuje prekid konvertibilnosti dolara u zlato. Tom odlukom je ujedno ukinut gospodarski Breton Woods sistem.

  Sistem iz Breton Woodsa je u realnosti bio stvoren kako bi se pomoglo poratnoj obnovi i razvoju američkih saveznika. Kako su se zapadna Europe i prije svega Japan gospodarski uzdigli tako je rastao američki deficit bilance plaćanja koji 1969 iznosi 7 milijardi dolara. Tom deficitu trebamo dodati i onaj proračunski koji nastaje prije svega zbog rata u Vijetnamu. Te deficite je SAD pokrivao tiskanjem dolara što je samo po sebi stvorilo dodatne probleme.

  Problem se nalazio u tome da je američki dolar uvijek bilo moguće konvertirati u zlato. Njegova pozicija se temeljila zlatnom standardu po kojemu je jedna unca zlata vredila 35 dolara. Pri tome se ignorirala inflacija kao i činjenica da je vrijednost tiskanog novca 4 puta veće od zlatnih rezervi. Na kraju se tako došlo do nemoguće situacije koju su „saveznici” SAD-a ispravno detektirali.

  Potpuno različitu poziciju od SAD je s druge strane održavala Francuska. Ona je svojim neprekidnim devalvacijama uspješno jačala konkurentnost gospodarstva. Sukob te dvije različite financijske koncepcije će dovesti do američkog napuštanja zlatnog standarda.

  Službena Francuska počevši od 1960 godine kritizira stupove internacionalnog financijskog sustava i njihove trgovinske deficite. To kritiziranje nije bilo samo verbalno nego i aktivno putem konverzije dolara dobivenih trgovinom u zlato. Već 1960 godine Francuska je udvostručila zalihe zlata konverzijom dolara u njega. Kasniji otac Europske unije, a tadašnji francuki ministar financija Giscard d’Estaing 1965 godine izjavljuje:”Kada ne bi ništa radili internacionalni financijski sustav bi se još brže urušio”.

  Tako dolazimo do 1971 godine kada nastaje konsenzus u Američkom Kongresu i Nixonovoj administraciji da se situacija mora promjeniti. Zaključak sastanka na kojemu nisu sudjelovali predstavnici vanjskih poslova i poslovni ljudi je bio jednostavan !? SAD mora napustiti zlatni standard i slobodnu konverziju dolara u zlato !!

  Kako to nije bio jedini problem u svom govoru održanom 15 kolovoza 1971 godine navodi provođenje više mjera. Te odluke su bile:

  1) ukidanje zlatnog standarda

  2) zamrzavanje cijena i plaća na 90 dana

  3) uvođenja carine na uvoz u visini od 10 posto do postizanja internacionalnog   dogovora.

  To je bio takozvani Nixonov šok koji je svih iznenadio. Dok napuštanje zlatnog standarda možda i nije bilo iznenađenje ono o zamrzavanju cijena je to bio. Nikada u mirnodopsko vrijeme SAD nije imao zamrzavanje cijena. Bolje da na kraju ovdje niti ne spomenemo histerične povike iz Europe i Japana povodom uvozne carine. Situacija će se potom stabilizirati na novim osnovama, ali više neće biti prethodne stabilnosti.

  Taj šok je na kraju krajeva sve promjenio u svjetskim financijama iako nije spasio zapad od krize. Sedamdesete godine dvadesetog stoljeća će u SAD obilježiti inflacija,a možemo reći i stagnacija koja pogađa Europu. Jedan od razloga za to predstavlja naftni šok, ali on nije bio niti približno jedini.

  Tehnološki razvoj kao i potom raspad istočnog bloka će potom obilježiti posljednje desetljeće XX stoljeća. То će biti desetljeće zapadnog gospodarskog rasta.

5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina