Kraj Hrvatsko-ugarskog kraljevstva
Poraz Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu rezultira nakon 800 godina postojanja ukidanjem Hrvatsko-ugarskog kraljevstva.
Kao što smo ranije govorili Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo nastaje nakon što smrti kralja Zvonimira 1089. pošto se njegova udovica pozvala na bizantsko pravo i izabrala svog brata Ladislava za novog kralja Hrvatske.
Zbog protivljenja Hrvata između njene odluke i u pravom smislu te riječi formiranja Unije prolazi 18 godina. To govorimo pošto će ugarski kralj Koloman u pravom smislu te riječi postati kralj Hrvatske tek 1107., kada ga priznaju i dalmatinski gradovi.
U stvarnosti Hrvatsko-ugarskog kraljevstva je ukinuto 1526. kada Hrvatska izabire Ferdinanda Habsburga za svog kralja, a Ugarska Ivana Zapolju. Ipak nakon 44 godina pauze ono je 1570. obnovljeno kada Zapoljin sin umire bez nasljednika pa kralja Hrvatske i Svetog rimskog cara Maksimilijana Habsburga proglašava kraljem Ugarske.
Sljedećih više od 100 godina Austrija, Hrvatska i Ugarska provode u borbi na život i smrt s Turcima pa su sva ostala pitanja postala nevažna. Počevši od 1699. situacija se mijenja pa vidimo političku borbu između Ugarske koja nastoji Hrvatsku proglasiti svojom provincijom i same Hrvatske. Sudac u toj političkoj borbi je uvijek habsburški car Svetog Rimskog carstva koji presuđuje zavisno od okolnosti. Kada želi oslabiti Ugarsku on podržava Hrvatsku,a kada mu je Ugarska potrebna glasa za nju.
Sve se na kraju mijenja stupanjem na scenu Napoleona pod čijim utjecajem Franjo Habsburg 11.08.1804. proglašava Austrijsko carstvo u čijem sastavu su Kraljevina Hrvatska i Kraljevina Ugarska. Riječ je bila o kratkotrajnom carstvu koje se ukida 1867. nakon njegovog poraza u ratu s Prusijom. Taj poraz dovodi do proglašenja Austro-Ugarske monarhije koja se sastoji od dva dijela s vlastitim parlamentima.
Sastavni dio političkog dogovora o formiranju ove monarhije postaje 1868. Hrvatsko-ugarska nagodba kojim se na ustavni način regulira unija Hrvatske i Ugarske unutar Austro-Ugarske monarhije. Riječ je o nagodbi u kojoj se pored ostalog govori o formiranju Hrvatsko-ugarskog parlamenta za zajednička pitanja. Druga važna odluka je bila postojanje hrvatske vojske u sklopu Ugarske, hrvatskog jezika kao službenog u Hrvatskoj i slično. Na osnovu tog sporazuma vlada Hrvatske se u doba izbijanja Prvog svjetskog rata, 1914. sastojala od ministarstva policije, edukacije, pravde i ekonomije.
Ipak to je ujedno bilo i doba kada postaje očito da će se ukinuti Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. To je postalo očito pošto prestolonasljednik Franjo Ferdinand vjerojatno pod utjecajem češke supruge zagovara trializam. On zagovara transformiranje habsburške države u Austro-Ugarsko-Slavensku monarhiju pri čemu bi se Hrvatsku odvojilo od Ugarske. Drugi njegov navodni plan, druga mogućnost je bilo formiranje Ujedinjenih država Austrije koje bi se sastojale od 16 država.
Na kraju on postaje razlog za ukidanje Hrvatsko-ugarskog kraljevstva,ali ne jer je postao car,nego jer je bio ubijen. Njegovo ubojstvo 28.06.1914. rezultira izbijanjem Prvog svjetskog rata koji 1918. dovodi do raspada Austro-Ugarske.
Riječ je o gubitku rata koji izaziva anarhiju na području Hrvatske i Ugarske dok na njihov teritorij počinje ulaziti srpska vojska. U takvoj političkoj situaciju Sabor Kraljevine Hrvatske 29.10.1918. donosi povijesnu odluku o raskidu državnopravnih veza Hrvatske s kraljevinom Ugarskom i carevinom Austrijom. Istodobno je bilo odlučeno pristupanje Hrvatske u kratkovječnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba.
Reagirajući na tu rezoluciju Hrvatskog Sabora, parlament Kraljevine Ugarske 30.10.1918. donosi svoju rezoluciju. U njoj se govori da su okončani ustavni odnosi Kraljevine Ugarske na jednoj strani i Kraljevine Hrvatske na drugoj strani.
Tom odlukom Ugarskog parlamenta donesenom nakon one Sabora je i formalno 30.10.1918. na zakoniti način ukinuto Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo.