Kosovo i Srbija
Jedan od prvih tekstova ovog bloga se bavio neuspješnim dogovorom Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa. Riječ je bila o neobičnom dogovoru kojeg je podržavala Europska unija, ali blokirala Angela Merkel. Sada se zbog tamošnjih događaja vraćamo ovoj tematici.
Priču o Kosovo i Srbiji nećemo započeti niti s 1980, niti s 1999 nego s 2013 godinom. Te 2013 godine su Srbija i Kosovo potpisali Briselski sporazum o normalizaciji. Riječ je o sporazumu koji biva potpisan bez obzira na protivljenje „ekstremista” koji navode da je riječ o priznanju neovisnosti Kosova. Realno gledajući riječ je o de facto priznanju što predstavlja političku razumnu odluku. Ona je razumna jer moraš imati liniju komunikacije s susjednim teritorijem bez obzira da li ga priznaješ kao državu ili ne.
Sve u svemu Srpski ustavni sud je pobjegao iz rasprave da li sporazum predstavlja priznanje Kosova ili ne što je sada nevažno. Važno ispadne da je sporazumom regulirano stvaranje Zajednice općine Srba na Kosovu, jedinstvene kosovske policije, jedinstvenih kosovskih izbora…
To je bilo razdoblje početka praktički idiličnih odnosa Kosova i Srbije pa su ubrzo potom potpisani i drugi sporazumi. Ovdje ćemo samo navesti sporazum o telekomunikacijama kojim Kosovo 2016 godine dobiva svoj internacionalni telefonski kod.
Ti političko idilični odnosi bez obzira na stanje na terenu traju sve do 2020 godine, a vrhunac dostižu sporazumom o zamjeni teritorija (slika). Riječ je o sporazumu koji su uz pomoć Europske unije dogovorili predsjednik Kosova Thaci i predsjednik Srbije Vučić. U vrijeme izlaska dogovora u javnost komentari su bili da je zamjena teritorija užasna ideja, ali ujedno najbolja za normalizaciju odnosa.
Iza tog sporazuma je bila stala praktički cijela Europska komisija uz punu podršku SAD-a. Sporazumu se jedino otvoreno usprotivila Njemačka Angele Merkel i ona ga na kraju ubija. U prvom trenutku se nije činilo da će NE Angele Merkel ubiti sporazum pošto su ga predsjednici Kosova i Srbije i dalje tražili.
Nakon Merkelčinog odbijanja oni su se obratili SAD-u koji s zadovoljstvom preuzima proces normalizacije. Glavnu ulogu u ovom procesu sada preuzima američki diplomat Richard Grenell, ali on je unaprijed bio osuđen na propast. Ideja da u Europi 21 stoljeća SAD može posredovati u zamjeni teritorija protivno volji Njemačke je sama po sebi bila neozbiljna.
Konačnu točku na i ovog potencijalnog sporazuma o normalizaciji će biti forsirana ostavka Hashima Thacija (2020) zbog navodnih ratnih zločina. Da li ih je počinio ili ne je druga stvar što ćemo znati nakon suđenja,a ono što sada znamo biva da njegova smjena dovodi do raspada odnosa s Srbijom.
Već u rujnu 2021 izbijaju prvi neredi na Kosovu. Oni izbijaju jer vlada Kosova insistira da sva vozila na Kosovu moraju imati njihove registracije. Riječ je o potpuno normalnoj poziciji vlade, ali tamošnji Srbi odbijaju priznati da su državljani Kosova…
Riječ je o krizi koja s raznim okidačima traje i da danas. Kako lokalni Srbi ne priznaju Kosovo oni početkom 2023 odbijaju sudjelovati na lokalnim izborima. Rezultat toga biva da je za gradonačelnika Kosovske Mitrovice izabrana Kosovar pošto je glasovalo samo 1 567 od 45 000 osoba s pravom glasa.
Te rezultate su naravno Srbi na Kosovu odbili prihvatiti i tako smo polako došli do rujanskog krvavog obračuna. Time završavamo priču o Kosovu i Srbiju bez nužnosti navođenja ikakvih drugih komentara.