Kineski zmaj

  SAD sada već par posljednjih godina histerično viče o kineskoj opasnosti. Sastavnio dio tog vikanja bivaju licemjerne priče o opasnosti od kineske vojske. Mi ćemo samo reći da se kineski zmaj budi, a probudio ga je SAD.

  Navodno je još Napoleon bio rekao: „Pustimo Kinu da spava jer kada se probudi zatresti će svijet”. SAD je u zamjenu za judine škude probudio Kinu i sada po cijelom svijetu histerično viče protiv nje.

  Kada govorimo o tome ujedno biva važno naglasiti da su krajem 20 i početkom 21 stoljeća “nepismeni” građani bili protiv Kine. Oni su vikali da gube radna mjesta dok su ih „stručnjaci” zvali nepismenim idiotima koji ne znaju što je dobro za njih. Danas politički, vojni i gospodarski stručnjaci viču protiv Kine, a nužno biva pri tome dodati da ne priznaju vlastitu krivicu za sadašnju situaciju.

  Po riječima američkog predsjednika Bidena cilj Kine je da postane vodeća, najbogatija i najmoćnija država svijeta. Riječ je o potpuno normalnoj ambiciji koju u sebi ima svaka regionalna ili svjetska velesila. Normalno riječ je ujedno i o pogrešnoj ambiciji ako gledamo iz perspektive trenutačno vodeće, najbogatije i najmoćnije države svijeta.

  Kako bi se spriječilo daljnje uzdizanje Kine Zapad je aktivirao tehnološke sankcije koje stvarno dolaze prekasno. Zajedno s tim sankcijama dolaze i prijetnje još gorih poteza ako se Kina ne pridržava nekih zapadnih zahtjeva.

  Osim tehnoloških sankcija SAD je dodatno povećao svoj nevjerojatno veliki vojni proračun planom modernizacija nuklearnih projektila. Tim planom kojeg je prvi naredio predsjednik Obama se planira potrošiti preko 600 milijardi dolara za nove nuklearne projektile do 2030 godine.

  Kineska reakcija na tu odluku je bila odluka o modernizaciji i gradnji svojih nuklearnih projektila. Iz kineske perspektiva ta odluka je normalno pošto je „manijak” na drugoj strani Pacifika odlučio potrošiti više od 1 000 milijardi dolara na nuklearno oružje.

  Reakcija SAD-a na tu odluku Kine i njen početak gradnje nuklearnih silosa je bila očekivana: „To je potvrda naših riječi o povećanju opasnosti koje prijete svijetu”. Činjenica da je riječ o reakciji na američke odluke biva prešućena.

  Ipak ona nije prešućena u reakciji američke obavještajne zajednice koja iskreno navodi: „Peking je zabrinut zbog mogućnosti da bilateralne tenzije, američka nuklearna modernizacija i napredne konvencionalne sposobnosti kineske vojske povećavaju verovatnoću prvog američkog udara”. Sviđa nam se da još uvijek neki važniji američki dužnosnici žive u stvarnom svijetu, ali pitanje biva da li ih ima dovoljno ?

  Druga reakcija Kine na američke biva nova ideološko-politički smjer imena „hrabrost za boriti se”. Riječ je o engleskom prevodu riječi Xi Jinpinga, a da li je on ispravan ili ne biva podložno interpretacijama. Kako kineski državni medij koristi pojam „hrabrost da nastavimo s našom borbom” reći ćemo da je istinit.

  U skladu s tom politikom Kina je odlučila povećati svoj vojni proračun 7.2 % što je izazvalo negativne američke reakcije. Navodno pošteniji mediji priznaju da je kineski vojni proračun 3 puta manji od američkog, ali… To ali predstavlja njihov komentar da SAD misli o cijelom svijetu, a Kina samo o Kini pa stoga SAD treba imati bezbroj puta veći proračun.

  Kada govorimo o vojsci red još biva navesti da SAD na nju troši 3.48 % BDP-a,a Kina „samo” 1.6 % BDP-a. To nam ujedno govori tko ima daljnju mogućnost za povećanje vojnog proračuna, a tko ju nema.

  Jedina neupitna činjenica u modernoj američkoj histeriji o kineskoj opasnosti biva da Kina želi postati broj 1 u svijetu. Sve druge kritike Kine o gradnji nuklearnih projektila, povećanju vojnog proračuna predstavljaju propagandu kojom američki režim pokušava ocrniti Peking.