Kazimir IV
Jedan od najvažnijih poljskih kraljeva je bio Kazimir IV rođen 30.09.1427. Čak 5 njegovih sinova će potom postati vladari različitih istočnoeuropskih država.
Kazimir se rodio 1427. u doba kada njegov otac već ima oko 70 godina što je sigurno podignulo obrve. Ipak kako se njegov mlađi brat Vladislav rodio samo 3 godine ranije nitko razuman nije sumnjao tko mu je otac.
Otac Kazimira je bio Vladislav II. Jagelović posljednji paganski vladar Litve koji kao nagradu za prelazak na Katoličku vjeru postaje kralj Poljske. Vladislavova duga vladavina započinje 1377., a završava 01.06.1434. kada ga nasljeđuje stariji istoimeni sin koji postaje kralj Poljske, Ugarske, Hrvatske i veliki vojvoda Litve. Nakon njegove smrti u križarskom pohodu cijela konstrukcija vlasti ove mega personalne unije se raspala.
U osnovi Kazimir je kao brat poginulog kralja trebao nasljediti sva 3 kraljevstva, a nije naslijedio niti jedno. Još u doba bratova života je u skladu s očevim željama je proglašen velikom vojvodom Litve (1440.), ali nakon bratovlje smrti nitko nije htio imati posla s njim. Time želimo reći da su ga Ugarska i Hrvatska odbili proglasiti svojim kraljem i na to mjesto stavili Ladislava Postuma (1440.-1457.), dok ga Poljska čak 3 godine odbija proglasiti kraljem. Na kraju 1447. ona prihvaća Kazimira IV za svog kralja čime počinje njegova 45 godina duga vladavina.
Najvažniji ratni događaj tijekom njegove vladavine postaje rat protiv države Teutonski vitezova koji će trajati 13 godina. Njegovim završetkom 1466. buduća Prusija postaje vazalna država poljskog kraljevstva. Tadašnje europske sile nisu bile zainteresirane za ratove s moćnom poljskom pa vladavina Kazimira potom prolazi gotovo u miru.
Ona prolazi u miru, ali i diplomatskim spletkama oko ovog posljednjeg nepismenog kralja Poljske. Riječ je bila o bezbrojnim spletkama u kojima se on nije snalazio što potom rezultira negativnim posljedicama.
Tijekom svoje duge vladavine on ne uspjeva nametnuti stvarnu uniju Poljske i Litve niti tamošnja jasna pravila nasljeđivanja. On to ne uspjeva, ali uspjeva progurati svoje sinove za vladare.
Prvo to uspjeva s najstarijim sinom, Vladislavom II koji 1471. postaje kralj Bohemije (Češke). Njegov drugi preživjeli i ujedno ratoborni sin Ivan Albert će pokušat 1490. za sebe osvojiti Ugarsku i Hrvatsku, ali je poražen. Nakon tog poraza Vladislav II postaje i kralj hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a Ivan Albert 1492. nasljeđuje oca u Poljskoj. Treći Kazimirov sin će te 1492. postati veliki vojvoda Litve,a potom 1501. i kralj Poljske. Na kraju njih oboje u Poljskoj i Litvi 1506. nasljeđuje četvrti sin Žigmund stari.
Smrt Kazimira IV 07.06.1492. dovodi odmah do raspada njegove države. Litva u kratkom razdoblju „neovisnosti” (1492.-1501.) gubi protiv Moskve trećinu svog teritorija pa bježi natrag u personalnu uniju s Poljskom. Riječ je o personalnoj uniji koju će Kazimirov unuk Žigmund 1569. pretvoriti u Poljsko-Litvansku zajednicu.
Kazimir IV je u osnovni neuspješan vlada jer nije uspio, nije htio nametnuti državnu centralizaciju niti jasne linije nasljeđivanja. On ne samo da to nije uspio učiniti slomiti moć plemića nego ju dodatno povećava 1454. stvaranjem plemićkog parlamenta. Taj parlament koji vremenom povećava svoje moći postaje eksploziv postavljen u temelje Poljsko-Litvanske države koji potom dovodi do njenog uništenja.