Jacques Delors
Smrt sada već gotovo zaboravljenog osnivača Europske unije nas podsjeća na svijet u kojemu je ona bila stvorena. Jacques Delors se rodio u predratno doba, a punoljetnost dostigao u doba Drugog svjetskog rata što je utjecalo na njegovu želju za ujedinjenom Europom.
Jacques Delors se rodio 1925 kao jedino dijete invalida iz Prvog svjetskog rata. Slično kao i s mnogim drugim političarima iz druge polovice XX stoljeća njegova život u doba Drugog svjetskog rata je obavijen tajnom. Niti jedna njegova službena ili poluslužbena biografija ne navodi što je radio između 1940 i 1945 godine, znači kada je imao između 15 i 20 godina.
Sve njegove biografije započinju s završetkom Drugog svjetskog rata kada on počinje raditi u Francuskoj središnjoj banki. Između 1969 i 1972 Delors je član desne francuske vlade, potom član Europskog parlamenta iz Socijalističke stranke i na kraju ministar financija Socijalističke vlade (1981-84). U svojstvu ministra financija on na kraju preuzima kontrolu nad vladom i 1983 godine nameće politiku proračunske štednje.
Sljedeće godine su Socijalisti smjenjuju vlastitog premijera koji ne može kontrolirati vlastite ministre, a Delorsa se rješavaju slanjem u Europsku komisiju gdje 07.01.1985 postaje njen predsjednik.
Riječ je bila o doba kada se Europske komisija i općenito eurokrati oporavljaju od narodne volje. Konkretno riječ je bila o dobu prvog „Brexita”, prvog napuštanja Europske „unije”. Na referendumu održanom 1982 godine Grenland je izglasovao napuštanje Europske ekonomske zajednice koje biva provedeno 1985.
Taj referendum biva poticaj eurokratima da započnu radikalnu reformu čiji nositelj postaje predsjednik Europske komisije Jacques Delors. To je on bio najavio u svom nastupnom govoru kada se bezbroj puta poziva na gospodarsku harmonizaciju europskih država i zajedničko donošenje odluka. Isto tako u svom prvom službenom govoru on najavljuje formiranje eurozone, ali s tugom jer nju nije moguće stvoriti u samo 4 godine (do 1989). Taj cijeli njegov govor o transformiranju Europske ekonomske zajednice neovisnih država u Europsku uniju je Europski parlament pozdravio s oduševljenjem.
Riječ je o oduševljenju jer nikako ne smijemo zaboraviti da ga podržava koalicija eurokrata i kapitala. Taj njegov nastupni govor inače biva doba kada šefovi Philipsa i Volva (Dekker i Gyllenhammer) u ime industrijskih korporacija pišu plan o zajedničkom europskom tržištu.
Riječ je bila o planu, o revoluciji koju vodi europska elita i koju Delors prihvaća kao svoju. To dovodi 1987 godine do donošenja Jedinstvenog europskog akta i stvaranja jedinstvenog europskog tržišta. Riječ je o zakonu i tržištu koji bivaju doneseni uz obećanje da će potaknuti gospodarski rast, ali to se nije dogodilo. Po riječima Europske komisije između 1992 i 2006 godine zajedničko europsko tržište je dovelo do porasta gospodatske aktivnosti od 2.15 % ili ako želite drugačije od 0.14 % godišnje. Stvarni postotak je niži, ali i ovaj ukazuje da građani nemaju stvarne koristi od zajedničkog tržišta.
To na kraju samo po sebi Jacquesu Delorsu nikada niti nije bilo važno. Njemu je bilo važno formirati Europsku uniju i ukinuti europske države, a činjenica da je to uspio biva dokaz njegovog genija.
To govorimo pošto je jedna od definicija genija držati istovremeno u glavi dvije različite isto snažne ideje i moći funkcionirati. Po toj definiciji Delors je bio neupitni genij kao socijalist koji je istovremeno stvarni katolički vjernik i kao francuski nacionalist koji stvara Europsku uniju (ukida Francusku).
U određenom smislu Delors je riješio problem svoje generacije (ratovi u Europi) i stvorio problem novoj. To ispadne sudbina svih lidera,a jedinu razliku između Delorsa i većine drugih predstavlja da je zbog dužine života vidio posljedice svojih odluka.
Sve u svemu na kraju 2023 nas je napustio osnivač Europske unije kao što nas je 2022 bio napustio osnivač moderne istočne Europe. Smrt niti jednog niti drugoga obični građani nisu obilježili tugovanjima ili odavanjem počasti što puno govori o svijetu koji su oni stvorili.