Izjave Centra za mirovne studije
Crnogorski državni poglavar i pisac Petar II. Petrović Njegoš je u svom najpoznatijem dijelu Gorski vijenac napisao „u dobru je lako biti dobar, a na muci se poznaju junaci”. To je vrijedilo u 19 stoljeću kada je napisano, a vrijedi i danas u 21 stoljeću u doba korona virusa.
Centar za mirovne studije se po vlastitom statutu bavi promoviranjem nenasilja, ljudskih prava, prava na jednako postupanje, potpore marginaliziranim skupinama i drugo. U svojim izjavama osim potpose migrantima oni se zalažu i za ravnopravnost spolova tako da ćemo ovdje citirati njihovu izjavu koja glasi:
„Hrvatska već nekoliko godina nema ključne javne politike ljudskih prava, nacionalnu politiku zaštite i promocije ljudskih prava i strategiju ravnopravnosti spolova. Posebno zabrinjava niska razina poznavanja ljudskih prava zbog nepostojanja sustavnog građanskog odgoja i obrazovanja”
Tako je Centar za ljudska prava govorio u vrijeme dobra kada je lako biti dobar, a sada u vrijeme „muke” na kojoj se poznaju junaci oni su 16 ožujka izašli s izjavom:
„Radnice Centra za mirovne studije su solidarno i odgovorno odlučile raditi od doma”.
Ta izjava ovog NGO-a se nalazi u potpunoj suprotnosti s njihovim statutom i ukazuje na minimalno dvije mogućnosti koje su obje u potpunoj suprotnosti s njim. S jedne strane moguće je da u Centru za ljudska prava zapošljavaju samo žene, a s druge strane moguće je da zapošljavaju i muškarce koji će tokom epidemije korona virusa ostati na svojim radnim mjestima dok će žene raditi od kuće. Bez obzira koja je od ovih mogućnosti istina poslovna politika Centra za mirovne studije predstavlja jasnu diskriminaciju muškaraca pa je stoga protiv statutu ovog NGO-a, a vrlo vjerojatno i hrvatskim zakonima.
Druga kontroverzna izjava s kojom je izašao CMS tokom ovog tjedna biva ona o migrantima. U toj izjavi izašloj isto 16 ožujka se govori:
„Sada je idealno vrijeme da se suspendira ionako nefunkcionalna Dublinska uredba. Pandemija pokazuje licemjernost sustava u kojem se od građana zahtijeva da ostanu kod kuće, što veći oprez u kontaktima i pojačana higijena, dok službeno još nisu obustavljena vraćanja izbjeglica prema Dublinskoj uredbi.
Postojeći kapaciteti za prihvat osoba vrlo su oskudni po pitanju mogućnosti samoizolacije, čime se stvara nepotreban rizik ugrožavanja ljudi u tim smještajima, ali i panika kod tamošnjih stanara. Dodatno, samoizolacija novopridošlih, koje su ionako u teškom psihofizičkom stanju nakon prisilnog vraćanja i prekinute integracije u društva EU, nije poželjna i dugoročno može imati negativne posljedice.”
Iz tih njihova izjava netko bi mogao zaključiti da se oni protive smještaju migranata u karantenu, u samoizolaciju pošto je to štetno za psihičko zdravlje migranata dok su istovremeno djelatnice Centra za mirovne studije odlučile solidarno i odgovorno raditi od doma u de facto samoizolaciji. Osim što to predstavlja kao što smo već rekli diskriminaciju muškaraca to se možemo smatrati i diskriminacijom građana Hrvatske koji trebaju ponovno ćemo reći solidarno i odgovorno raditi od kuće, sjediti kući dok za migrante to pravilo ne vrijedi zbog njihovih psihičkih ožiljaka.