Izgubljena desetljeća

  Europska unija je nakon velike recesije imala izgubljeno desetljeće,a sve najave nam govori da će se ono sada ponoviti. Ta izgubljena desetljeća bolje od ičega drugoga ukazuju na neuspjeh eurokrata.

  Prije 10 godina ekonomski tekst imena Europsko izgubljeno desetljeće je dobio nagradu Palliser. U njemu se govori da će pitanje uloge Europe u svijetu biti odlučeno načinom na koji će se rješiti ekonomska kriza. Zaključak nagrađenog teksta je bio da će Europa muljati napred, ali pitanje je prema čemu ?

  Njegov prvi zaključak je bio da eurozona neće i ne može propasti niti će ju itko napustiti. Do toga neće doći jer Njemačka i Francuska to neće dopustiti !? To ujedno ukazuje da će ona muljati napred,a rezultat tog muljanja će biti stagnacija periferije i glumljenje da sve funkcionira. Završni rezultat svega toga je bio niski gospodarski rast zapadnih članica Europske unije, izgubljeno desetljeće.

  Na kraju ovaj nagrađeni ekonomski esej govori da će zbog izgubljenog desetljeća, zbog stagnacije pasti važnost EU u svijetu. Europska unija je sada (2013.) slabija nego prije 5 godina, a biti će još slabija 2018. Ta gospodarska i politička stagnacija će imati negativan psihološki efekat na stanovnike koji će tražiti promjene i zaštitu nacionalnih interesa.

  Gospodarski rezultat tog izgubljenog desetljeća možemo najbolje vidjeti usporedbom gospodarstava EU, SAD i Kine. 2011. Europska unija je bila najveće gospodarstvo na svijetu,a sada se nalazi iza SAD i Kine. To se dogodilo jer je tijekom 11 godina gospodarstvo EU raslo svekupno 1 %, ono SAD 60 %, a Kine 2.37 PUTA !?

  Sada nam velika većina gospodarskih studija najavljuje reprizu prošlog desetljeća. Dobar dio njih ćemo preskočiti i odmah citirati zaključke Mario Draghija. Ovom bivšem šefe Europske središnje banke i tehničkom premijeru Italije je Europska komisija dala posao da napiše izvještaj o podizanju kompetitivnosti Europske unije.

  Njegovi zaključci su istovremeno realni i ubitačni pošto on počinje s zaključkom da Europska unija gubi gospodarsku kompetitivnost već više od 20 godina. Mi bi ovdje dodali od nastanka eurozone što se on ipak nije usudio napisati.

  Po Draghiju „Europa je izgubila cijela tehnološka područja, znanja,a njen geopolitički i makroekonomski model se raspao”. Potom je nastavio riječima „mi moramo dignuti produktivnost, ali to je nemoguće s cijenama energije koje su 2-3 puta veće od ostatka svijeta.” Za kraj svog izvještaja iz jeseni 2023 on je najavio gospodarsku recesiju u 2024 godini.

  Ta današnja europska i hrvatska stagnacija predstavljaju samo početak problema pošto njihova glavnina nastupa 2027. To će biti godina kada će članice Europske unije morati stezati kaiš, smanjivati proračunski manjak i javni dug što će dovesti do izgubljenog desetljeća. Tehnički ono je sada već započelo u Njemačkoj koja ima najveći pad životnog standarda u poratnoj povjesti i Velikoj Britaniji.

  Još prije nego što se ekonomije uspiju oporaviti od sadašnje recesije/stagnacije nastupit će na snagu europska pravila o smanjenju javnog duga. Stupanje na snagu tih pravila će se poklopiti s stupanjem na snagu zakona o zelenim investicijama tako da će države istovremeno trebati smanjivati proračun i ulagati u zelene tehnologije. Zbog toga mi i drugi otvoreno govorimo o još jednom europskom izgubljenom desetljeću.

  Svi znamo da je jedna od definicija ludosti raditi ponovno i ponovno neku stvar u očekivanju drugačijih rezultata. Ta definicija definitivno vredi za vladu stručnjaka, za tehnokraciju. Kao što je sovjetska tehnokracija pokopala ekonomiju SSSR tako to danas radi europska tehnokracija s ekonomijom EU.