Izdaja
Definicija izdaje je u današnje doba prilično fluidna. Da svi znamo duboko u sebi da je izdaja kada na primjer jedan državni službenik da tajne dokumente drugoj državi. To bi inače bio tradicionalni, znači zastarjeli primjer izdaje.
Mi ovdje volimo govoriti da je Zapad prodao svoju tehnološku nadmoć Kini za judine škude. Kao prvi primjer toga uzeti ćemo samo tehnologiju za izgradnju super brzih vlakova.
Do početka 21 stoljeća Kina kvaliteta kineskih željeznica je bila slična kvaliteti naših. Sada 22 godine kasnije Kina ima najveću željezničku mrežu vlakova koji putuju 350 kilometara na sat. Kako se to dogodilo nije teško pogoditi !?
Riječ je o priči u kojoj je glavnu ulogu odigrao Siemens prodajom svoje tehnologije. Ova korporacija 2005 godine sklopa ugovor s Kinom o izgradnji 60 brzih vlakova koji se kreću 350 kilometara na sat. U ugovoru biva jasno naglašeno da Siemens mora predati svoju tehnologiju Kini. Tada se koristio, a i danas se koristi pojam transfer tehnologije.
Sve druge zapadne korporacije su sklapale slične poslove s Kinom koja je na taj način postala tehnološka svjetska velesila. Mnogi će reći da su to normalne poslovne operacije s kratkoročno uspješnom, a dugoročno neuspješnom strategijom.
Ako je tu politiku smatramo normalnom poslovnom politikom pitanje je da li to možemo reći i za državne tvrtke koje se tako ponašaju ? Naravno ciljamo na Airbus koji je početkom 21 stoljeća sklopio dogovor s Kinom.
Sastavnio dio tog dogovora biva proizvodnja aviona Airbus u Kini. Između 2009 i 2022 godine u Kini će biti proizvedeno više od 600 aviona Airbus,a u međuvremenu ovaj ugovor o suradnji biva produžen. Praktički istovremeno kada Airbus počinje proizvoditi svoje avione u Kini ova je počela dizajnirati svoj putnički avion. Nitko normalan ne vjeruje u takve vrste slučajnosti, ali zarada je odlična pa stoga možemo ignorirati Comac C919 i slične slučajeve.
Ponovno ćemo navesti da se niti ovaj transfer tehnologije ne smatra izdajom nego zdravom poslovnom politikom. U određenom smislu to vrijedi i za prijenos vojnih znanja Kini.
Kao primjer navodimo kineske vojnike koji se educiraju, koji su se educirali u britanskim vojnim školama. To inače nije jedinstven slučaj pošto je Velika Britanija istovremeno poslala svoje učitelje, svoje vojne pilote u Kinu. Tamo oni podučavaju Kineze borbenim tehnikama iako se to drugačije interpretira u službenim dokumentima.
To se isto na Zapadu u ovo postmoderno doba ne smatra izdajom nego normalnom državnom politikom. Izdaju s druge strane predstavlja kada pojedinci na svoju ruku rade ono isto što rade korporacije i države.
Konkretno u modernoj interpretaciji istine izdaju predstavlja kada umirovljeni britanski ratni piloti otiđu educirati kineske ratne pilote. Navodno je 30 bivših ratnih pilota Velike Britanije prihvatilo da dođe raditi u Kinu za mjesečnu plaću od 20 tisuća dolara. Oni tamo navodno podučavaju pilote kako se boriti protiv zapadnih pilota i to se smatra izdajom.
Naglasak nije na riječi izdaja nego smatra se jer ono što rade bivši britanski piloti nije protuzakonito. To nije protuzakonito kao što nije protuzakonito obučavati kineske vojnike na Zapadu ili ustupati tehnologiju Kini za judine škude.