Iranski problemi

  Iranska vlada se proteklih godinu dana borila protiv suše i demonstracija. Sada to više nisu jedini iranski problemi pošto su im se pridružili inflacija i devalvacija. Otvoreno pitanje danas biva da li se tamošnja vlada zna izvući iz problema.

  Priča o Iranu je ujedno priča o islamskoj revoluciji i zapadnim sankcijama. Zahvaljujući kombinaciji nafte i znanja sankcije nisu slomile Iran, kao što su slomile Kubu ili Sadamov Irak. Sastavnio dio iranske priče nisu samo sankcije nego i demografska eksplozija u državi koja se prije svega nalazi na pustinjskom i polupustinjskom području.

  Iran to pokušava rješiti preusmjeravanjem rijeka koje ušće imaju u Iraku kako bi navodnjavao svoja područja. To djelomično pomaže Iranu u zapadnim pokrajinama, ali ne i u ostatku države. Zbog toga danas gotovo 90 % stanovnika Irana žive na područjima koja pate od nestašice vode.

T  a nestašica vode je bio prvi od okidača prošlogodišnjih demonstracija koje su zastresle režim. Drugi okidač demonstracija je naravno bila nezaposlenost mladih kojima ekonomija ne može naći odgovarajući posao,a treći začuđujući nedostatak elekrične energije.

  Režim je to sve preživio zbog velike vjere sigurnosnih snaga i velikog broja građana u sistem. On je to preživio, ali prošlogodišnje demonstracije su samo pogoršale tamošnje gospodarskog stanje.

  Cijeli svijet danas živi s gospodarskim posljedicama korona pandemije i ruske invazije Ukrajine. Time želimo reći da se praktički sve države bore s inflacijom na koju su utjecali ovi događaji i korporativna pohlepa.

  Neke države se nose s inflacijom bolje pa je ona niža, a neke u koje spada i Iran gore gdje je ona viša. Po službenim iranskim podacima prošlu kalendarsku godinu koja završava 20 ožujka Iran završava s inflacijom od 46.5 %. U međuvremenu je inflacija još ubrzala pa je Iran obustavio izdavanje podataka o njoj.

  Razlog za to se nalazi u činjenici da je do sada rekordna godina po visini inflacije bila 1995. Tada je inflacija u Iranu iznosila 49 %, pa se pretpostavlja da ona trenutačno iznosi 50 %. Zbog tog podatka, zbog nužnih priznanja da je inflacija oborila sve povijesne rekorde pretpostavlja se da su prestali objavljivati podatke o njoj.

  Kao najbolji dokaz vladine borbe s inflacijom se uzima zatvaranje časopisa koji je pisao o dizanju cijena mesa prije iranske Nove godine. To skrivanje podataka o inflaciji nije u stanju nikoga prevariti pošto svi znaju i u Hrvatskoj i u Iranu koliko cijene stvarno rastu.

  Samo kao primjer ćemu uzeti cijenu lokalno proizvedenog automobila koji je između veljače i kraja travnja poskupio 20 %. Da mnogi će reći da automobile nije pošteno koristiti kao primjer inflacije, ali u tome će pogrešiti. Upravo ovaj mjesec u Iranu biva pokrenut opoziv ministra zaduženog za autoindustriju zbog povećanja cijena automobila ! Drugim riječima ovo je za Iran iznimno važno pitanje !?

  Na tu inflaciju neupitno utiče i kolaps tečaj iranske valute, riala. Početkom 2022 godine 1 američki dolar je vrijedio 260 000 riala,a početkom 2023 vrijedi 540 000 riala. U međuvremenu je rial izgubio još jednu trećinu vrijednosti što ukazuje na daljnje probleme iranske ekonomije.

  Zbog svega navedenog za Iran je od strateške važnosti da američke sankcije budu ukinute što bi dovelo do normaliziranja ekonomije. Ako do toga ne dođe Iran će imati još minimalno par gospodarsko teških godina.