Invazija Iraka

  Na današnji dan prije 20 godina američka vojska je osvojila potpunu kontrolu u Bagdadu. Time je američka invazija Iraka došla u okupacije i lomljenja ostataka ostatak otpora.

  Postoje tri događaja u posljednjih 20 godina koji su razbili sve iluzije svijeta o zapadnim demokratskim režima. Prvi od tih događaja je bila neopravdana invazija Iraka, drugi financijska kriza 2007 godine, a treći neopravdana invazija Libije.

  Odmah nakon napada u New York-u 2001 godine Američka vlada je počela raditi planove za invaziju Iraka. Cilj tih planova je uvijek bila okupacija Iraka i pljačka njegove nafte.

  U skladu s tim svojim ciljevima američka vlada je odlučila ignorirati sve svjetske kritike i na kraju 20 ožujka 2023 godine odlučila bez objave rata napasti Irak. U pravom smislu te riječi Irak slomljen desetljeće dugim ubitačnim sankcijama se toj invaziji nije mogao oduprijeti.

  Iračka vlada je bila svjesna od prvog trenutka da nema nikakve nade za odbijanje invazije. Koristeći to saznanje kao i da se invazija vrši zbog naftnih polja ona donosi odluku da ih se zapali. SAD je osudio to paljenje jer naftna polja predstavljaju „bogatstvo Iračana”.

  Dvotjedni otpor Iračkih snage u Basri je za Washington i London bilo nečekivano iznenađenje. U skladu s tim bitka za Bagdad biva pripremljena na drugačiji način. Indicije govore da je CIA pripremila napad kupnjom iračkog generala Raad Al-Hamdanija koji je „branio prilaze gradu”.

  U cilju skraćivanja duge priče američka vojska je ušla u Bagdad 3 travnja, a već 7 zauzima predsjedničku palaču. Tri dana kasnije su prestale sve borbe s regularnim snagama Bagdada.

   Nakon ovih događaja General Raad Al-Hamdani koji je grad trebao branit će dobiti potpuni imunitet za sve zločine iz doba vladavine Sadama Huseina. Istovremeno on potom počinje živjeti na sigurnom izvan Iraka i povremeno daje intervjue za različite zapadne medije. To su za nas neupitne indicije da je prešao na SAD stranu.

  Formalno rat je završio 01 svibnja 2003 nakon čega je započela američka okupacija Iraka,a potom 2005 godine biva instaliran vazalni režim. Iz američke PR perspektive u Iraku tada biva stvorena zdrava demokracija koja poštuje ljudska prava dok je iz iračke to i dalje bila najobičnija okupacija.

  U skladu s tim Iračani su 2006 godine ustali u pobunu protiv okupacije koja će biti ugušena 2008. Do nove sada već puno veće pobune protiv kvislinške vlade i SAD dolazi 2014 godine. U ovoj pobuni koja traje gotovo 4 godine sunitski ekstremisti osvajaju i drugi najveći grad Iraka Mosul, prije nego što na kraju bivaju poraženi.

  Strogo formalno gledajući gotovo 18 godina nakon što je američka vojska izvršila invaziju Iraka ona se iz njega povukla. Mi ovdje govorimo strogo formalno gledajući jer se i dalje u Iraku nalazi više od 2000 vojnika koji danas služe kao vojni savjetnici.

  Geopolitički rezultat ove potpuno neopravdane invazije je stvaranje nekakvog čudnog režima u Iraku. Politički gledajući danas 20 godina nakon rata Irak se nalazi u „raljama” Irana. U određenom smislu Iran je pobjedio u Američkoj invaziji Iraka pošto stabilnost vlade u Bagdadu ovisi o njemu. To je inače zaključak i Irana i SAD-a !?

  Dok današnji Irak politički ovisi o Iranu, on gospodarski ovisi o SAD !? Primjer toga nam je SAD ultimatum Iraku o načinu korištenja američkog dolara na njegovom području. SAD je zatražio, a Irak ispunio da se kod svake isplate dolara navede ime i prezime osobe koja vrši dolarske transakcije.

  Ukratko današnji irački režim koji je formiran nakon 15 godina borbe za neovisnost je neka vrsta čudnovatog kljunaša.