Industrijsko špijuniranje
Foreign policy je izašao s tekstom koji govori da Kina vrši ono što Zapad nikada ne radi. U prijevodu SAD za razliku od Kine ne vodi industrijsko špijuniranje !?
Nakon što smo pročitali ovu izjavu, ovaj esej časopisa Foreign Policy ponovno smo dobro pogledali datum. Jednostavno smo htjeli potvrditi da nije riječ o prvoaprilskom tekstu. Kako je tekst objavljen 28 ožujka jasno nam ispadne da nije riječ o prvom aprilu.
Tekst se općenito govoreći bavi kineskim špijunskim aktivnostima. U skladu s tim on navodi da je SAD cilj kineskih špijunskih službi još od 2005 godine. Sastavni dio te borbe je bilo 2010. uhićenje kineskih izdajnika koji su radili za američke obavještajne agencije.
Potom se dalje navodi kako postoje cinici koji navode da Kina provodi identične obavještajne akcije kao i druge države, ali da to u stvarnosti nije tako. To po autoru i Foreign policy nije i ne može biti istina. To nije istina jer obavještajne službe Kine za razliku od SAD nisu pod kontrolom neovisnih tijela i ne provode industrijsko špijuniranje.
Onima koji su zaintesirani pročitati cijeli esej na hrvatskom jeziku predlažemo da posjete portalu net.hr, dok mi idemo dalje. Kako spadamo u skupinu cinika koji ne vide razlike između načina rada različitih špijunskih organizacija red je sada pozabaviti se slučajem Snowden.
Sada već prije 10 godina Edward Snowden je sjeo u avion, sletio u Hong Kongu i tamo izdao američko masovno špijuniranje. Snowden kojega se neupitno može proglasiti izdajnikom je ujedno i američki domoljub.
Snowdenov djed je američki admiral koji je ujedno i visoki FBI dužnosnik,a i ostatak obitelji mu obavlja državne dužnosnike. To obiteljsko porjeklo kao i osobne sposobnosti su dovele do toga da ga američka obavještajna služba zapošljava kada ima samo 22 godine.
Sljedećih 8 godina on će obavljati različite poslove vezane s obavještajnom tehnologijom za SAD. Patriota Snowdena na krivi put skreće zadatak da provjeri kako Kina tehnološki špijunira druge države i svoje građane. Gledajući Kinu on otkriva da SAD ima u pripremi hakerske napade na kinesku civilnu infrastrukturu što razbija njegove iluzije.
Nakon toga on okreće pogled prema SAD-u gdje otkriva kibernetičku obranu koja se temelji na automatski „protunapadima” koje provodi bot. Posljednji dio priče koji potpuno razbija njegove iluzije biva otkriće da američke obavještajne službe špijuniraju Amerikance. Sastavni dio tih špijuniranja bivaju obavještajne operacije protiv „radikala”, protiv opasnih političara.
To je sve dovelo do toga da Snowden predaje „osjetljive” matirjale novinarima u koje vjeruje i 2013 godine odlazi u Hong Kong. Na kraju će završiti u Rusiji koja mu dava azil kako ne bi završio na doživotnoj robiji u SAD-u američkom zatvoru. S druge strane američki sud je presudio da se američka obavještajna zajednica ponašala protuzakonito, ali…
Među bezbrojnim podacima koje je Snowden pustio u javnost su i one koje se tiču američke industrijske špijunaže. Neviniji dio te špijunaže se obavlja putem spajanja na interkontinentalne kabele i suradnjom s tehnološkim kompanijama dok drugi dio nećemo ni spominjati.
To industrijsko špijuniranje inače predstavlja iznenađenje samo za stvarno ograničene osobe. Kao dokaz te tvrdnje ćemo samo navesti Airbus slučaj u kojem se ovaj proizvođač aviona pobunio zbog američko-njemačkog špijuniranja.
Ukratko baš se sve države bave industrijskim špijuniranjem,a dobar dio njih se bavi i podrivanjem režima. Potpuno je nevažno da li se to obavlja paradržavnim nevladinim organizacijama ili na neki drugi način.
Sve u svemu Foreign policy časopis je bio prerano izašao s svojim prvoaprilskim tekstom.