Indija i EU
U pravom smislu te riječi zapadni liberalni režimi su nezadovoljni s političkom situacijom u Indiji. Bez obzira na to oni su svjesni važnosti partnerstva s najvećom državom na svijetu stoga Indija i EU pokušavaju postići sporazum.
Modijeva vlada sada već godinama zahvaljujući demokratskom mandatu polako multikulturalnu Indiju pretvara u Hindustan. Neočekivana pobjeda Hindu nacionalista 2014 i potom njihov reizbor 2019 su šokirali Europsku uniju i SAD.
Istovremeno s ovom politikom stvaranja Hindustana tamošnja vlada vodi i politiku gospodarskog nacionalizma. Tako ćemo samo kao primjer navesti da je ona vlasnika američkog Amazona nazvala ekonomskim teroristom dok je istovremeno zabranila kineski AliExpress.
Zapadne reakcije na tu indijsku politiku nije bilo teško za predvidjeti. To se najbolje vidjelo 2021 godine kada zapadne nevladine organizacije pozivaju na najveće demonstracije u povijesti. Inače riječ je bila o demonstracijama seljaka protiv novog poljoprivrednog zakona koje će ubrzo završiti.
Razlog za kraj demonstracija biva kapitulacija vlade i ukidanje novog zakona čime su bili ispunjeni zahtjevi demonstranata. Bez obzira na to zapad je tražio nastavak demonstracija do rušenja vlade što se na kraju nije dogodilo. Jedino što se bilo dogodilo je uhićenje suradnice Grete Thunberg koja je pozivala na revoluciju. Inače Amnesty International je već ranije bio pobjegao iz Indije zbog tamošnjeg „diktatorskog” režima.
Istovremeno dok je tako Zapad osuđivao Indiju i tamošnju demokraciju on ju je želio kao saveznika. Ruska invazija Ukrajine je tako samo pojačala želju za partnerstvom s najvećom svjetskom demokracijom. U skladu s tim željama predsjednica Europske komisije prije godinu dana posjećuje Indiju nastojeći ju odvojiti od Rusije.
Ursula von der Leyen je bila došla u New Delhi s dvije poruke. Prva je bila ono što se događa u Ukrajini ima veze s cijelim svijetom,a drugi biva Rusija će vas prodati Kini. Indija je tada odgovorila: „Kada je internacionalni poredak bio narušen u Aziji vi ste govorili trgovina je pravi odgovor. Ako ništa drugo mi Vam ne šaljemo istu poruku”.
Ovaj diplomatski šamar kao i mnoge slične iz drugih regionalnih sila Europska unija odlučuje ignorirati. Ona ih ignorira smatrajući da su joj te države potrebne u globalnoj strategiji pa se sve to treba podnijeti.
Držeći se ove politike prošli tjedan je unatoč lošim najavama održan sastanka Europske unije i Indije. U najavi sastanka Indija je najoštrije osudila uvođenje europske ekološke carine od 2026. Odgovarajući na ovu indijsku poruku Europska unija izjavljuje da se ekološka carina na Indiju i sve druge države neće ukidati. Ona će ostati i o tome ne može biti rasprave.
To je bio indijski hitac u smjeru Europe dok se europski u smjeru Indije ticao Rusije. Samo nekoliko sati prije početka sastanka ministar vanjskih poslova Europske unije optužuje Indiju za kršenje sankcija Rusiji. On konkretno izjavljuje: „Ako se indijski dizel i benzin proizvode iz ruske nafte pa prodaju u EU tada se krše sankcije”.
Na te njegove riječi ministar vanjskih poslova Indije, S. Jaishankar je odgovorio citirajući europske zakone: „Ako je ruska nafta značajno transformirana u trećoj državi tada to više nije ruska nafta”. O kasnijoj atmosferi na sastanku dovoljno biva napomenuti da se ministar vanjskih poslova EU nije pojavio na konferenciji za medije.
Sve u svemu taj sastanak Indije i Europske unije se održao u utorak 16 svibnja 2023 godine. Na njemu je dogovoreno formiranje komisije koja će se baviti međusobnom trgovinom, reciklažom, umjetnom inteligencijom i zelenom energijom. Ukratko sastavili su diplomatsku objavu kojom nije riješen niti jedan problem u međusobnim odnosima.
Na kraju ne smijemo zaboraviti da bez obzira na diplomatske igre Indija treba Zapad isto toliko koliko Zapad treba Indiju. Indija treba Zapad u cilju suradnje u blokadi Kine, a Zapadu je iz istog razloga potrebna Indija. Države i režimi se ne trebaju voliti da bi sklopili partnerstva protiv treće strane. To je povjesna lekcija koju ne smijemo zaboraviti !?