Incident u Francuskoj
Tinejdžerka u javnosti znana samo pod imenom Mila je u Francuskoj na instagramu postavljala video sebe kako pjeva. Po njenim riječima nakon što je odbila flertovanje dobiva poruke da ona kao pripadnica LGBT zajednice vrijeđa Alaha. Odgovarajući na to tinejdžerka Mila je tada javno i glupo zbog pojedinca kritizirala muslimansku religiju nazivajući je pored ostalog religijom mržnje. Sarkastično gledajući njena izjava dobiva potvrdu kada joj na instragram i facebook račune počne dolaziti na stotine prijetnji ubojstvo radi uvrede Islama.
Praktičko istovremeno s dolaskom ovih prijetnji Mila dobiva policijsku zaštitu kao i zabranu odlasku u školu kako bi se spriječilo njeno ubojstvo. Osim toga policija počinje istraživati njene tvrdnje zbog mogućeg zločina mržnje i tražiti istovremeno osobe koje joj prijete ubojstvom. Izlaskom ovih događaja u javnost Francuska se podjelila kao i prije 5 godina nakon terorističkog napada na Charlie Hebdo. Njeni zagovornici su počeli pisati hashtag #jesuismila (ja sam Mila), a njeni protivnici hashtag #jesuispasmila (Ja nisam Mila).
Dok je tako počeo bijesniti internet rat u Francuskoj se počeo voditi i javni rat između različitih političara. Ministrica pravosuđa Nicole Bellobout je prvo izjavila „U demokraciji prijetnje ubojstvom su neprihvatljive. ….Vrijeđanje religije je protivno francuskim zakonima i predstavlja napada na slobodu savjesti” nakon čega se našla pod napadima zbog nepoznavanja francuskih zakona čak i od strane bivšeg socijalističkog ministra pravosuđa. Nakon par dana žestokih napada ona mijenja poziciju tvrdeći samo da je njena izjava bila nespretna pa je ministar unutrašnjih poslova bio prisiljen izaći u javnost govoreći da zločin blasfemije ne postoji u francuskom zakonodavstvu. Predstavnik Francuskog savjeta za Muslimane je prvo komentirao ovu situaciju izjavom „što je tražila to je i dobila pa sada treba prihvatiti posljedice svoje odluke”. Nakon reakcije javnosti na tu izjavu predsjednik ovog savjeta je izlašao u javnost govoreći „ništa ne opravdava prijetnje ubojstvom osobe, bez obzira na ozbiljnost njegovih komentara”
Na kraju u Francuskoj Mila dobiva jedino neupitnu podršku Marine Le Pen, a zbog otvorenog bijesa javnosti pravosuđe na kraju presuđuje da ona svojim izjavom nije nikoga uvrijedila. Policija i dalje istražuje tko joj je bio uputio prijetnje smrću, dok ona sama sjedi kući pod policijskom zaštitom pošto joj niti jedna škola ne može garantirati sigurnost.
Po riječima njenog odvjetnika:
„Ono što ja vidim je 16 godina star tinejdžer koji je samo koristio svoja ustavna na slobodu govora koje je ostvareno još u doba Francuske revolucije… Danas ona više nigdje ne može otići u školu, mi ne možemo naći niti jednu školu za nju. Mila je dobila tisuće prijetnji ubojstvom, a niti jedna organizacija za ljudska prava nije stala u njenu obranu tokom posljednjih 10 dana”.
Ovaj incident u Francuskoj je jako dobro pokazao situaciju s takozvanim nevladinim organizacijama. Na jednoj strani se našla tinejdžerka koja jednostavno govoreći ne zna niti tko je niti što je. O njenim postupcima se može jako puno reći, ali riječ je u realnosti o maloljetnici koja se kao i puno drugih maloljetnika (i odraslih) voli samoreklamirati na internetu. Na drugoj strani su se našle organizacije koje brane ljudska prava. One formalno gledajući brane ljudska prava svih osoba, ali u realnosti brane prava samo manjina bile one vjerske, nacionalne, spolne ili neke četvrte. U slučaju ako netko bude napadnut zbog navodne blasfemije sve te NGO organizacije koje su prije svega financirane od državnih i paradržavnih fondova nestanu dok si rekao keks.
Tu je normalno na kraju i odnos današnjih državnih struktura prema zločinu nekršćanske blasfemije o čemu smo na Hladna istina već ranije govorili kao i razmišljanje običnih građana o tome. Dok obični građani žele zaštiti po svaku cijenu slobodu govora njihove elite ju pokušavaju ukinuti na način da oni interpretiraju što predstavlja sloboda govora. Mnogi će povodom ovog incidenta kritizirati migrante i njihove potomke muslimanske religije. Ta kritika je potpuno pogrešna jer je riječ o osobama koje samo neupitno poštuju svoju religiju za razliku od domicilnih Europljana koji su zaboravili što znači vjerovati i poštovati vlastitu religiju.