Hrvatska u 1883
Hrvati su užasno depresivni narod što u velikoj mjeri trebamo zahvaliti našim medijima koji govore da kod nas ništa ne valja. U stvarnosti kod nas je stanje puno bolje nego što mediji prikazuju, a jedini problem je što živimo bez nade. S druge strane Hrvatska u 1883 godini je živjela puna nade u bolje sutra.
Nakon što je 1868 godine sklopljena nagodba, stvorena unija Kraljevine Ugarske s jedne i Kraljevine Hrvatska i Slavonije s druge strane Hrvatska je dobila zastupnike u Ugarskom parlamentu. Hrvatska nije imala pošteni broj zastupnika,ali oni su ipak bili tu da bi uvijek podržavali Ugarsku vladu.
Tijekom 1883 godine je završio proces pripajanja vojne uprave Hrvatske pod civilnu upravu. Drugim riječima Vojna krajina je vraćena pod kontrolu Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Tamošnji građani Hrvatske srpske nacionalnosti nisu bili oduševljeni tim pripajanjem pošto su simpatizirali ideju Velike Srbije.
Kolovoz 1883 godine su obilježile nasilne demonstracije u Zagrebu i drugim dijelovima kraljevstva. Demonstracije su započele skidanjem mađarskih natpisa s zgrade ministarstva financija u Zagrebu, a potom su se proširile po cijeloj državi.
Demonstracije su izbile povodom protivljenja Hrvata postavljanju dvojezičnih ploča na svim državnim objektima („Mađarizacija”). Te demonstracije su u svojoj prvoj fazi bile najkrvavije u Mariji Bistrici gdje su žandari ubili nekoliko seljaka.
Demonstrantima se pridružio i do tada nepopularni ban Ladislav Pejačević (slika) koji zabranjuje postavljanje mađarskih natpisa na državnim zgradama. Nakon što vlada Austro-Ugarske donosi odluku da natpisi moraju biti postavljeni Pejačević 24.08.1883 podnosi ostavku što ga preko noći pretvora u narodnog heroja. Reakcija vlade Austro-Ugarske na njegovu odluku biva 04.09.1883. postavljanje Hermanna Ramberga za guvernera Hrvatske.
Nemiri koji potresaju Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju nisu bili ograničeni samo na nju. Na području Kraljevine Dalmacije maršal Stjepan Jovanović koji 1882 guši pobunu Srba i Crnogoraca kod Kotora je izazvao masovne nemire. Njegova odluka da sva komunikacija između državnih službenika mora biti vođena na njemačkom jeziku je rezultirala „nemirima”. Na kraju Austro-Ugarska vlada biva prisiljena intervenirati i poništiti naređenje Jovanovića.
Niti Istra nije prošla tu 1883 godine bez borbe za korištenje narodnog jezika. Te godine su hrvatski zastupnici u Istarskom parlamentu koji zasjeda u Poreču pokušali držati govore na hrvatskom, a ne talijanskom jeziku.
Ostavka bana kao i događaji u ostalim hrvatskim zemljama su duboko zabrinuli Austro-Ugarsku koja ubrzano počinje smirivati Hrvate. Rezultat toga biva smirivanje situacije u Zagrebu nakon čega potpuno neočekivano 20 rujna 1883 izbija Farkaševačka buna. Tadašnji mediji govore o 10 ubijenih seljaka, a današnji o 6 žrtava.
Službeno gledajući nemiri u cilju zaštite korištenja Hrvatskog jezika završavaju 16 listopada 1883 godine. Tada u skladu s sporazumom postignutom u parlamentu na državne zgrade u Hrvatskoj biva postavljen grb cara i kralja bez natpisa na hrvatskom ili mađarskom jeziku.
Posljednji politički važniji događaj biva ukidanje pozicije guvernera Hrvatske i izbor Huena Hedervarija za bana Hrvatske i Slavonije. Hedervari će stupiti na dužnost 04 prosinca 1883 čime završavamo našu priču o Hrvatskoj 1883 godine.
Za kraj ćemo samo navesti da Nikola Tesla, državljanin Kraljevine Hrvatske i Slavonije ima 27 godina i radi u Francuskoj.
Ako Vas zanimaju tekstovi o Hrvatskoj u 19 stoljeću predlažemo da pogledate i tekst Rijeka 1877 godine.