Glasovanje mladih

  Prije samo 5 godina svi u Europi su vikali kako mladi podržavaju liberalizam, multikulturalizam i Europsku uniju. Sada izgleda kao da je prošlo stoljeće od tada jer se eurokrati užasavaju kako će glasovanja mladih.

  Naš prvi tekst koji je izlazi 09.01.2020. govori o borbi za glasačka prava osoba koje imaju 16 godina. Po tadašnjem zamišljanju elite stariji tinejdžeri su dovoljno odrasli da bi glasovali na izborima, ali nedovoljno za vozit automobil, pit alkohol i slično. Razlog za takvo razmišljanje elita je bio da su ove mlade osobe natprosječno podržavale Europsku uniju.

  Sada više od 4 godine kasnije situacija se drastično promjenila pošto je školska indoktrinacija postala manje efikasna. Da li su razlog za to TikTok, YouTube, veći broj mladih osoba migrantskog porjekla, ruska invazija Ukrajine ili nešto peto mi ne znamo,a ne znaju niti eurokrati.

  To u određenom smislu ne predstavlja iznenađenje pošto su promjene bile u zraku od još 2022. Te godine među mladima u Švedskoj je tamošnja druga najpopularnija stranka bila „ekstremno desna” Švedski demokrati. U Francuskoj su praktički istovremeno mlađi punoljetnici najviše podržavali stranku “ekstremne” ljevice, a onda nakon nje “ekstremne” desnice dok u Italiji “ekstremnu” desnicu.

  Bez obzira što nije riječ o iznenađenju eurokrati i multikulturalisti se trenutačno nalaze u panici. Time želimo reći da se provode bezbrojna ispitivanja javnog mnijenja koja uvijek ukazuju na isti rezultat.

  Prva od tih ispitivanja koja spominje su provedena u bivšim komunističkim državama. Više od 50 % mladih Bugara podržava ideju da Bugarskom vlada autokrat koji se neće zamarati izborima. Istovremeno 71 % Bugara koji imaju manje od 35 godina smatra da Europska unija diktatima upravlja Bugarskom.

 U Mađarskoj mladi ne podržavaju Orbana, ali niti multikulturalizam . Oni podržavaju stranke koje su desnije od njega. Sličnu situaciju imamo i u drugim bivšim komunističkim državama, a za kraj ćemo spomenuti Srbiju gdje relativna većina mladih Srba zagovara neutralnost.

  Druga ispitivanja javnog mnijenja su u stvarnosti bila izbori u zapadnoeuropskim članicama EU. Na izborima u Nizozemskoj „ekstremno desna” PVV stranka je bila pobjednik u demografskoj skupini 18-34 godine. Identična priča se ponovila na izborima održanim 10.03.2024. u Portugalu kada „ekstremno desna” stranka Chega osvaja najviše glasova među mladima. U Njemačkoj je među mladima AFD bio druga najpopularnija stranka sve do afera koje su joj priljepljene.

  Za kraj ćemo ovdje još spomenuti Francusku gdje su mladi poludjeli za „ekstremno desnom” strankom National Rally. Preciznije bi bilo reći da su poludjeli za njenim predsjednikom Jordanom Bardellom kojemu je Marine Le Pen prepustila stranku.

  Zbog svega navedenog eurokrati više ne govore mladi su budućnost nego žive u strahu od njih. Oni sada žive u strahu od njih polažući nade u stare „kojima još nije puno ostalo”. Tu smo samo parafrazirali pozicije zagovornika EU i eurokrata o Brexit referendumu kada su govorili da su ga odlučili starci kojima nije puno ostalo.