Francusko-Njemački prijedlog
Nakon 7 mjeseci rada „neovisni” stručnjaci su sastavili Francusko-Njemački prijedlog reforme Europske unije. Riječ je o prijedlogu koji predlaže potpunu promjenu načina funkcioniranja Unije kako bi ona bila efikasnija.
Prije nego što počnemo o samom prijedlogu red je spomenuti „neovisne stručnjake” koji su ga pisali. Prvi od njih je Olivier Costa s College of Europe, potom slijede Daniela Schwarzer, specijalna savjetnica ministra vanjskih poslova Europske unije i Pervenche Beres koja je bila članica Europskog parlamenta od 1994 godine. Europski parlament je napustila 2019 godine. Za kraj ćemo još samo spomenuti Gillesa Gressanija koji je predsjednik Grupe za geopolitičke studije na Jacques Delors Institute.
Mi ovdje nismo birali koga ćemo od 12 navedenih neovisnih stručnjaka spomenuti. Samo smo pogledali prva 4 imena po rasporedu na po kojem su oni navedeni u izvještaju,a potom smo rekli ovo više nema smisla. Rezultat Francusko-Njemačkog prijedloga se stoga znao unaprijed kao što bi se znao da su ga zajedno napisali Mađarska i Poljska. Konačni rezultat bi bio obratan, ali bi se on kao i u ovom slučaju unaprijed znao.
Zanimljiva stvar u ovom prijedlog je da on potpuno izbjegava pojam migranata. Pojam migrant i pojam azil se u dokumentu uopće ne spominju. Očito je da su „neovisni” stručnjaci zaključili da je ta tematika previše kontroverzna pa ju preskaču.
Dok je ta tematika kontroverzna ona o ukidanju veta država članica to nije. Sada već par godina proeuropski krugovi govore o nužnosti ukidanja veta članica Europske unije na njene odluke. O tome se razgovaralo tijekom Konferencije o budućnosti Europe,a i potom. Tijekom posljednjih godina se o tome toliko priča da to cijeli svijet spominje (kineski primjer).
Riječ je inače o kampanji za ukidanje veta koje Njemačka vodi još iz doba Angele Merkel i koja se samo nastavlja. Njemačku i proEU snage iritara činjenica da na primjer Malta s 500 tisuća stanovnika ima ustavno pravo blokirati odluku Europske unije s 400+ milijuna. Normalno razlog za „ustavne promjene” nije Malta, nego su to Mađarska i Poljska.
Još tokom svibnja 2023 godine su u zajedničkoj izjavi Belgija, Finska, Francuska, Italija, Luksemburg, Njemačka, Nizozemska, Slovenija i Španjolska zatražili ukidanje veta.
U Francusko-Njemačkom prijedlogu se ponovno poziva na ukidanje veta država članica tamo gdje ih još imaju. Ustavno tu govorimo o ukidanju veta u Europskom vijeću kojeg mi još nazivamo i Predsjedništvom Europske unije. Tamo svaka članica može uložiti veto na odluke o proračunu, vanjskoj politici, porezima i obrani. Izvještaj nam govori da se odluke u Europskom vijeću u 80 % slučajeva donose bez glasa protiv pa stoga…
To je inače PR izjava pošto se ne navodi u kojim slučajevima se u Europskom vijeću odlučuje nadglasavanjem. Mi konkretno znamo da se nadglasavanjem odlučuje po pitanju primanja migranata, a na isti način se odlučivalo o Ukrajinskoj pšenici. To su bila popularizirana ovogodišnja glasovanja dok je gledajući starije podatke podatke stvar puno zanimljivija.
Osnovni razlog koji Francusko-Njemački prijedlog iznosi za ukidanje veta država članica biva da se s Europskom unijom neće moći upravljati kada bude imala 35 članica s pravom veta. Sada je s njom teškom upravljati, a tada će biti nemoguće. S tom argumentacijom možemo iz EU perspektive simpatizirati, ali iz nacionalne…
Dok je pravo veta temeljno pravo EU članica postoje i njihove obveze. Prema Europskim sporazumima, Europskom ustavu njihove obveze su vladavina zakona i europske vrijednosti. Konkretno dokument se poziva na članak 2 „Ustava” EU koji glasi: „Unija je osnovana na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštivanja ljudskih prava uključujući prava osoba koja pripadaju manjinama…”
Kako nam nije namjera ovdje ulaziti u širu raspravu samo ćemo spomenuti sudski slučaj iz 2022 godine. Tada su Mađarska i Poljska argumentirano tvrdili da ne postoji europska definicija vladavine prava, a Europski sud pravde je presudio protiv njih bez da je definirao vladavinu prava. Na kraju i stručnjaci iz ovog izvještaja priznaju da različite članice različito definiraju vladavinu zakona tako da to nije univerzalno prihvaćeni koncept.
Sve u svemu njemačko-francuski prijedlog nam ponovno govori o nužnosti reforme, čitaj centralizacije Europske unije. Osim tog on dava prijedloge kako tu reformu provesti s punim saznanjem da će joj se građani protiviti. Kao prvi prijedlog promjena oni predlažu da se tijekom ulaska nove članice u Uniju izvedu „minimalne” promjene europskih sporazuma. Drugim riječim da glas parlamenta za ulazak nove članice istovremeno bude glas i za neku promjenu europskog zakonodavstva.
To je prvi prijedlog dok drugi predstavlja pasarela klauzula Europskih ugovora. Njome su moguće „ustavne” promjene, ali njih trebaju izglasovati sve države u Europskom predsjedništvu. Treći prijedlog bivaju stvarne ustavne promjene koje će dovesti do referenduma koje će EU izgubiti.
Ti načini kako provesti reformu, centralizaciju EU predstavljaju glavni doprinos njemačko-francuskog prijedloga raspravi o budućnosti Unije.
Cijeli prijedlog na 52 stranice možete čitati na ovoj poveznici.