Financijske sankcije

  Zapadne vođe su počele otkrivati da financijske sankcije ne funkcioniraju i da istovremeno sve više koštaju Zapad. To predstavlja otkriće tople vode ili kako smo mi nekada znali govoriti Albanije.

  Zapadne financijske sankcije Rusije predstavljaju internacionalni presedan koji je užasno veliku većinu svijeta. Praktički odmah po ruskoj invaziji Ukrajine SAD i Europska unija su zaplijenili 311 milijardi dolara koje je Rusija imala na Zapadu. To je inače bio sama jedan dio zapadne reakcije dok drugi predstavlja izbacivanje Rusije iz svjetskog sustava plaćanja.

  Izbacivanje Rusije iz sustava plaćanja, iz SWIFT-a je u pravom smislu te riječi užasnuo svijet. Do te zapadne odluke su svi pretpostavljali da je SWIFT neutralan i da se na njega uvijek može računati. Sada svi znaju da to nije istina, da će on u slučaju potrebe biti upotrebljen i protiv njih. Za neovisne, za stvarno neovisne države (Hrvatska to nije) govorimo o užasnom scenariju.

  Sve u svemu ono što je nekada bio gospodarski embargo u 21 stoljeću su postale financijske sankcije. To nas samo po sebi ne bi trebalo iznenaditi pošto financijska industrija i ministarstva financija danas upravljaju zapadnim državama, a ne ministarstva gospodarstva.

  Kako su se razvijale financijske sankcije SAD-a najbolje vidimo kada usporedimo 2000 i 2022 godinu. Te početne 2000 godine SAD je uveo financijske sankcije protiv samo 4 države, a sada ih vodi protiv njih 20. Mnogi će reći malo dok će realisti govoriti da pričamo o 10 % svjetskih država.

  Iz perspektive drugih država te sankcije za njih predstavljaju politički rizik,a jedini odgovor predstavlja vođe protudolarske politike. Ruski odgovor na američke financijske sankcije danas predstavlja slučaj na kojemu svi u svijetu uče.

  Te sankcije bivaju aktivirane 2014 godine nakon ruske aneksije Krima, a dodatno ih se pojačava 2018. u doba predsjednika Trumpa. Reagirajući na njih sankcije Rusija je počela napuštanje dolara. Na početku 2018 godine 44 % ruskih rezervi se nalazilo u dolaru, a krajem te godine samo 23 %. Slično se dogodilo u trgovini pošto Rusija 90 % trgovine s svijetom 2014 provodi u dolarima, a 2021 manje od 40 %.

  Ruska greška je bila vjera u Europsku uniju i euro. Time želimo reći da je Rusija napuštala dolar mjenjajući ga eurom i zlatom tako da su je 2022 iznenadile europske sankcije.

  Gledajući dalje od Rusije otkrivamo da Kina, Indija, Brazil i drugi vode politike s ciljem napuštanja dolara. Dodatnu zanimljivost ovom napuštanju dolara biva da ga podržava i Francuska što je mnoge iznenadilo. Da li je Macron vjerovao u vlastite riječi biva otvoreno pitanje, ali mi znamo mu nitko u svijetu nije vjerovao. Za neovisne države je nevažno da li se euro odvaja od dolara ili ne ako EU i SAD provode srodnu politiku.

  Sve u svemu Europska unija i SAD su se našli u jednoj vrsti noćne more. Oni su se našli u njoj jer im svjetske države više ne vjeruju pa stvaraju vlastite financijske instrumente. To znači da države trenutačno ne napuštaju dolar, ali se pripremaju da ga u slučaju potrebe napuste. Konkretno u slučaju kinesko-tajvanske krize Zapad može uvesti financijske sankcije Kini, ali one neće funkcionirati. One neće funkcionirati jer se Kina potpuno pripremila za odvajanje svog financijskog sustava od dolara i SWIFT-a.

  To zajedno s ruskim preživljavanjem financijskih sankcija znači da njihovo doba završava. Jedini stvarni efekt nekih budućih zapadnih financijskih sankcija će biti ubrzanje svjetskog napuštanja dolara,a to je kontroproduktivno za SAD.