Europski pregovori

  Najbolji dokaz funkcioniranja Europske unije predstavljaju ovotjedni europski pregovori o financijama i migraciji. Riječ je o dogovorima kojima upravlja Europska komisija i koji su postignuti trgovinama i protivno nacionalnim interesima. 

  Za razumjeti funkcioniranje Europske unije najbolje je to svesti na običan sastanak 29 osoba. Predsjedavajući i njegov partner, u ovom slučaju predsjednika Vijeća Europske unije i predsjednica Europska komisija žele progurati svoje ciljeve. Istovremeno preostalih 27 osoba u prostoriji ima svoje ciljeve i kako bi se postigli oni su podjeljeni u dvije grupacije.

  Ukratko na sastanku imamo 3 grupacije od kojih je najjača ona predsjedavajućeg pošto on odlučuje tematiku sastanka. Njegov cilj je dobiti dovoljnu podršku u obje druga grupacije na sastanku kako bi proveo neku verziju svojih mjera.

  U konkretnom slučaju Europske unije južne države, granične države se nalaze pod pritiskom migranata. Njihov cilj je da se taj pritisak smanji ili da ih se pošalje u druge članice. Istovremeno riječ je o iznimno zaduženim državama, dok sjeverne koje se ne nalaze pod migrantskim pritiskom imaju puno manji javni dug.

  Na tim osnovnim pozicijama je Europska komisija lobirala cijelu 2023 godinu kako bi ispunila svoje ciljeve. Prvi od njih biva percepcija da se nešto poduzima protiv ilegalnih migranata, a drugi stvarne akcije protiv javnog duga država članica. Držeći se tih parametara Europska unija je sklopila dva dogovora.

  U prvom od njih se govori da će južne članice EU trebati registrirati sve tražitelje azila, a da će sjeverne morat izabrat između primanja dijela njih i plaćanja odštete. Istovremeno se ovim dogovorom omogućava državama u koje ulaze tražitelji azila da ih 3 mjeseca drži u zatvorenim kampovima.

  Govoreći o postignutom dogovoru soroševa agentica i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola (slika) izjavljuje da je riječ o povjesnom dogovoru. Inače riječ je o onoj istoj Metsoli koja govori da se moramo humano ponašati prema neizbježnim dolascima migranata. Europska komesarka za migracije Yvla Johansson je s druge strane izjavila da dogovor neće stupiti na snagu odmah. On neće stupiti na snagu 2024 godine, ali će Europska unija moći na europskim izborima vikati da poduzimaju akcije protiv ilegalnih migracija. Znači iz europske i južnoeuropske perspektive PR posao je obavljen,a ništa se neće promjeniti.

  Drugi dogovor bivaju izmjene Europskog Pakta za Stabilnost i Rast koji po Stiglitzu ne daruje niti gospodarsku stabilnost niti rast. Po dosadašnjoj veziji Pakta države koje imaju javni dug veći od 60 % i proračunski deficit veći od 3 % moraju provoditi politike drastičnog smanjivanja duga.

  Od 20 članica eurozone njih 9 ima proračunski manjak veći od 3 % dok je situacija s javnim dugom puno gora. Dovoljno nam je navesti da javni dug Španjolske iznosi 109,9 % BDP-a, Francuske 112 % BDP-a,a Italiju se ne usuđujemo niti spominjati. Istovremeno sve te 3 države imaju proračunski manjak puno veći od 3 % pa stoga krše europske zakone.

  Po pravilima Europskog pakta za stabilnost i rast sve one bi trebale od 01.01.2024 trebale provoditi drastične mjere proračunske štednje. Te mjere bi dovele do pobjede protivnika Europske unije na izborima za europski parlament i možda čak kolapsa eurozone.

  Kako bi se to spriječilo Njemačku i Nizozemsku se uspjelo „nagovoriti” da prihvate reformu fiskalnih pravila. U osnovi smanjili su se zahtjevi EU po pitanju brzine smanjivanja javnog duga i proračunskog manjka. To znači da Francuska, Italija, Španjolska i ostali neće trebat tako jako, tako brzo smanjivati javni dug.

  Taj s jedne strane ustupak Njemačke po pitanju migranata,a s druge stranke ustupak južnih članica po pitanju prihvaćanja fiskalnih pravila je doveo do ova dva dogovora. Njih oba su inače u interesu EU, u skladu s europskim pravilima dok su sve drugo PR nijanse. Oni su u skladu s europskim pravilima jer se neće mijenjati niti Dublinsko pravilo-zakon o migrantima niti Europski financijski pakt o stabilnosti.