Europska Konvencija

  Danas kada eurokrati, Njemačka i Francuska pokušavaju reformirati Europsku uniju oni žele jednu stvar. Oni žele da nitko ne kaže Europska konvencija pošto je riječ o sličnom procesu koji se vodio prije 20 godina.

  Priču o Europskoj konvenciji počinjemo 2001 godine kada biva potpisan Sporazum iz Nice. Riječ je o sporazumu koji „transformira” Europsku uniju kako bi ona mogla primiti nove članice. Kako je dogovoreno da će do proširenja doći 2004 godine Sporazum iz Nice je stupio na snagu 2003.

  Godine koje navodimo su važne jer samo par mjeseci nakon potpisivanja tog sporazuma biva postignut službeni dogovor o europskoj konvenciji. Cilj te punim imenom Konvencije o budućnosti Europi biva stvaranje europskog ustava i ukidanje država. Mi ovdje govorimo ukidanje država iako se to u dokumentima nigdje ne spominje.

  To navodimo iz dva razloga. Prvi biva da se stvaranjem Europskog ustava automatski ukidaju ustavi „država” članica,a drugi da se jasno govori: „Donošenjem Ustava se ukidaju svi europski sporazumi i amandmani na njih”. Složiti ćete se da je poruka bila vrlo jasna.

  Sve u svemu tijekom malo više od 16 mjeseci Konvencija o budućnosti Europi u kojoj sjede 102 člana je bila napisala Ustav. Europski parlament je potom, 12.01.2005 izglasovao rezoluciju kojom pozdravlja Ustav.

  U zaključku rezolucije parlamenta se navodi:

„Ustav daruje jasnoću ciljevima Europske unije. Istovremeno on daruje jaču efikasnost Uniji zajedno s njenom većom težinom u svijetu. Građani Ustavom dobijaju veća prava u demokratske kontrole organa Europske unije”.

  To je bila jedna priča o Europskoj konvenciji (2001-03) i pokušaju stvaranja Ustava Europske unije. Drugu stvarniju priču su nam ispričali državni dužnosnici. Po riječima njemačkog ministra za Europu „Ustav predstavlja datum rođenja Ujedinjenih Država Europe”. Guy Verhofstadt koji sada gura novu reformu EU je 2004 govorio „Ustav je kamen temeljac Europske unije”. Još ćemo ovdje samo spomenuti španjolskog ministra vanjskih poslova koji tada javno govori da Ustav EU predstavlja smrt nacionalnih država.

  Nakon svega navedenog o Europskoj konvenciji i pokušaju stvaranja Ustava red je navesti još samo jednu sitnicu. Tu sitnicu čini ukidanje 69 prava veta koje su imale dotadašnje članice. Taj popis i širi kritički opis ovog pokušaja reforme možete pročitati na internet stranicama Europskog parlamenta.

  Sve u svemu pokušaj stvaranja Ustava Europske unije je propao pošto je desetak vlada izašlo s poštenim zaključkom. One su izašle s zaključkom da jedino birači mogu donijeti odluku o samoukidanju svoje države na referendumu. Te 2005 godine demokratski nastrojene države su bile: Španjolska (glasovala DA), Francuska (NE), Nizozemska (NE), Luksemburg (DA), Češka, Danska, Irska, Poljska, Portugal i Velika Britanija.

  Kako je Francuska nije banana država u rangu Irske ili Danske nije ju se moglo prisiliti na ponavljanje referenduma. Zbog toga Ustav Europske unije nije stupio na snagu nego ga je zamjenio Lisabonski Ugovor koji je praktički jednak Ustavu. On se razlikuje od propalog Ustava samo da bi se izbjegli referendumi na kojima bi ga građani opet odbili.

  Zbog toga je ovaj put samo jedna banana država (Irska) održala referendum. Na njemu su građani glasovali PROTIV, pa su bili demokratski prisiljeni ponoviti glasovanje kako bi ispravili grešku.

  Sve u svemu to jasno odbijanje građana da prihvate centraliziranu Europsku uniju i diktatorsko nametanje Lisabonskog ugovora govori zašto nitko nije slavio njegovih 10 godina. To nam ujedno govori da je Europska unija diktatura ili bi mogli koristiti riječi Poulosa i reći da je ružičasta policijska država.

  Osnovna poruka Konvencije o budućnosti Europe (2001-03.) i Konferenciji o budućnosti Europe (2019-23.) je da se one ne razlikuju. Obje predstavljaju zahtjev eurokrata i Njemačke za formiranje Sjedinjenih Država Europe. Isto tako svi oni znaju da građani to neće prihvati,a jedinu promjenu predstavlja da se veći broj članica sada javno protivi „reformi”. To je ukazalo glasovanje u Europskom parlamentu gdje je veliki broj zastupnika glasovao u stilu: „Od koljevke pa do groba najljepše je bez reformi doba”.

  Za kraj ne smijemo zaboraviti da to glasovanje zajedno s protivljenjima dijela članica neće zaustaviti autokratske planove Njemačke i eurokrata. Oni će biti samo usporeni kao što se to dogodilo na referendumima 2005 godine.