Europska cenzura

  17 veljača 2023 godine je bio veliki dan za Europsku uniju. To je bio datum uspostavljanja prve faze europske cenzure. Kao ranije sovjetska tako danas i europska cenzura poštuje sve ljudske slobode pa čak i slobodu govora.

  Zakon o europskoj cenzuri je u stvarnosti potomak sličnog njemačkog zakona koji je poslužio kao inspiracija. Riječ je o Netzdg zakonu kojeg su čak osudile i „nevladine” organizacije. Human Right Watch je bio govorio o ovom zakonu da se treba zabraniti ilegalni sadržaj i nasilno ponašanje na internetu, ali…

  To ali po ovoj organizacija bivaju pravne neodređenosti zakona Netzdg koji je stupio na snagu 01.01.2018 godine. Zahvaljujući toj pravnoj neodređenosti ova „nevladina” organizacija je najavila da će internet tvrtke provesti opće blokiranje korisnika.

  Na kraju taj zakon o internet cenzuri je postao najbolji njemački izvozni proizvod. U malo više od dvije godine njega je iskopiralo 25 svjetskih država. Na tom popisu nalazimo autokratske države kao što su Nikaragva, Rusija, Turska… zajedno s u teoriji demokratskim državama (Austrija, Francuska…). Kopiranje ovog zakona je tijekom posljednje 3 godine poduzele i bezbroj drugih država. 

  Zbog toga za nikoga ne predstavlja iznenađenje da je Europska unija odlučila uzeti ovaj zakon kao osnovu za svoj. Ipak prije nego što spomenemo red je baciti pogled na Francusku. Riječ je o državi koja je prepisala njemački zakon samo da bi ga potom Ustavni sud proglasio protuustavnim !?

  Činjenica da je Ustavni sud Francuske proglasio taj zakon protuustavnim ne da nije spriječilo Europsku uniju da donese sličan zakon nego ju je dodatno potaklo na to. Kako se europski zakon nalazi iznad nacionalnih zakona i iznad ustavnih sudova članica-država one ga ne mogu osporiti.

  Posljednji koji je stvarno pokušao blokirati donošenje europskog zakona o cenzuri je bio Google. On je vodio agresivnu lobističku kampanju protiv zakona, ali u tome on nije razumio osnove političkog razmišljanja. Riječ je o zakonu koji vladi, Europskoj komisiji, eurokratima i slično daruje apsolutnu moć cenzure, a osobe kojima se smješi ta moć nije moguće kupiti.

  Zbog toga je pokušaj Google blokade donošenja zakona bio unaprijed osuđen na propast. Europsko predsjedništvo ili preciznije Europsko vijeće je na kraju izglasovalo Digitial Service act 04 listopada 2022 godine. Prva faza ovog zakona je u pravom smislu te riječi stupila na snagu 17 veljače 2023 godine dok će druga faza stupiti na snagu točno godinu dana kasnije.

  Sekundarnim zakonom je istovremeno određeno koje internet platforme su strateške u Europskoj uniji. Drugim riječima internet platforme koje mjesečno imaju više od 45 milijuna korisnika su strateške pa stoga spadaju pod veću EU kontrolu. Te platforme su: Alliexpress, Amazon, Appstore, Bing, Booking, Facebook, Google Search/Map/Play/Shopping, Instagram, LinkedIn, Pinterest, Snapchat, TikTok, Twitter, Wikipedia, YouTube i Zalando.

  U osnovi glavna zamjerka zakona je njegova borba protiv dezinformacija. Pojam dezinformacija se u zakonu pojavljuje 12 puta bez da je on ikada pravno definiran. Da Europska unija je ranije donijela kod o dezinformacijama, ali to nije zakon. Riječ je više o predsjedničkom ili u ovom slučaju ukazu Komisije po kojem se internetske kompanije moraju boriti protiv dezinformacija. Taj ukaz je nametnut korporacijama, ali niti u njemu nema jasne definicije dezinformacije !?

  Ukratko dezinformacija je sve ono što Europska komisija proglasi dezinformacijom, što se ne poklapa s njenim zamislima o istini, što je njoj neugodno. Zbog toga mi govorimo o zakonu o cenzuri u Europskoj uniji koji je sličan zakonu iz vremena Sovjetskog saveza.

  Najvjerojatniju nuspojavu ovog zakona su već osjetili svi „netradicionalni” mediji čiji doseg čitatelja je drastično smanjen proteklih mjeseci. Mislimo naravno o dosegu čitatelja na socijalnim mrežama,a ne na portalima.