Estonija

  Jedna od modernih političkih tvorevina je baltička država Estonija. Ona nastaje unutar svojih današnjih granica nakon ruske revolucije 1917. Na početku Drugog svjetskog rata SSSR anektira Estoniju koja potom ponovno steče neovisnost 1991 godine.

  Ta kratka povijest Estonije ujedno ukazuje na njen težak odnos s svojim velikim susjedom, s Rusijom. U skladu s tom poviješću Estonija je po sticanju neovisnosti zajedno s Latvijom preuzela ksenofobičnu politiku prema svojih građanima ruske nacionalnosti. Ona je pojednostavljeno govoreći svim Rusima koji žive u Estoniji oduzela državljanstvo Estonije pa su oni postali osobe bez države.

  Formalno-pravno govoreći ona nija oduzela državljanstvo nego „samo” onima koji su se doselili tijekom Sovjetskog razdoblja. Tijekom tog razdoblja biva u Estoniji doseljeno puno „Rusa” u cilju rusifikacije republike i radi naseljavanja na područja s kojih je Hitler preselio tamošnje Njemce.

  Ono što biva važno u ovoj priči ispadne da Rusi koji čine 25 – 30 % stanovnika Estonije jako dugo nisu imali nikakva građanska prava. Kasnije Estonija biva prisiljena pod diktatom Europske komisije promjeniti svoja pravila, ali to je jedna druga pozitivna priča.

  Dok je tako Estonija javno ugnjetavala svoje Ruse ona je istovremeno tajno ušla u krevet s Moskvom. Ona je između 2007 i 2015 godine postala glavni izvor za ruske financijske malverzacije.

  Po riječima ministra financija Estonije Martina Helma ova država je bila oprala 220 milijardi dolara ruskog novca. Riječ je bila po ministrovim riječima o protupravnom novcu koji je stizao u Estoniju gdje bi bio „legaliziran” i potom poslan u svijet.

  Dio tog protupravnog novca biva stvoren krimalnim radnjama, a dio dolazi iz izvora ruskog KGB-a (danas se zove FSB). Estonija se u toj cijeloj priči opravdavala riječima da oni u osnovi nisu krivi. Mi nismo krivi jer su se poslovnice stranih banaka bavile prenošenjem novca FSB-a i ruske mafije u skladu s naređenjima središnjica. Ta isprika im realno ne drži vodi pošto je riječ bila o državnoj politici, a ne ičem drugom.

  U određenom smislu tek nakon što je zaboravljena ta bankovna afera s ruskim novcem Estoniju je potresla nova. Ta afera je ponovno ukazala na licemjerje tamošnje elite koja javno osuđuje Rusiju, a privatno s njom spava u istom krevetu.

  Nakon ruske invazije Ukrajine Estonija biva država koja gledano u postotcima pruža najveću pomoć Ukrajini. Po službenim podacima Ukrajine Estonija joj je poklonila trećinu svog godišnjeg vojnog proračuna. Niti jedna druga država nije pružila niti približno sličnu pomoć Ukrajini čime sve biva rečeno.

  Istovremeno dok je tako Estonija pomagala Ukrajinu muž tamošnje premijerke Kaje Kallas je sklapao dogovore s „Putinom”. Konkretno se navodi da je kompanija u vlasništvu muža Kaje Kallas zaradila 1.5 milijuna eura u poslovima s Rusijom od početka njene invazije Ukrajine.

  Na javna pitanja o tim poslovnim operacijama ona je samo izjavljivala: „ja ne znam poslovne operacije mog muža, ali sam sigurna da se on ne bavi nemoralnim poslovima”. Normalno sve to je dovelo do zahtjeva za njenom ostavkom koji su do trenutka pisanja teksta ostali bez odgovora.

  Mi ovdje smatramo da premijerka Estonije Kaja Kallas (slika) ne treba podnijeti ostavku. Ona ju ne treba podnijeti jer je postupila u skladu s estonskom političkom tradicijom i tradicijom liberalne stranke čiji je šef. Nitko, pa baš nitko ne očekuje moralna uvjerenja od liberalnog političara niti da Estonija obustavi poslove s Rusijom.