Ekonomski konsenzus

  Postoji cijeli tucet ekonomskih konsenzusa koji nisu popularni jer ukazuju na realnost za razliku od ideologije. Ekonomski konsenzus koji danas spominje je utjecaj migranata na državnu ekonomiju.

  U osnovi zapadna ideologija 21 stoljeća govori o nužnost otvorenih granica i reformi zapadnih nacionalnih u multikulturalne države. Povodom toga se voli navoditi da migranti pozitivno utječu na ekonomiju što je istovremeno točno i potpuna laž.

  Prošle godine je SAD s 330 milijuna stanovnika primio 3.3 milijuna migranata. Istovremeno je Kanada s 40 milijuna stanovnika primila 471,550 migranata, Velika Britanija s njih 67.5 milijuna 1.5 milijuna trajnih viza. Ukratko sve navedene države zajedno s Hrvatskom su u prošloj godini zahvaljujući migrantima povećali broj stanovnika između 1 i 3 %.

  Službena pozicija MMF nam govori o pozitivnom efektu migranata na nacionalnu ekonomiju. Još 2020 godine su nam njihovi stručnjaci govorili da povećavaju gospodarski rast i produktivnost razvijenih ekonomija. To je 3 godine kasnije potvrdila i zamjenica šefa MMF govoreći za BBC:

  “U kontekstu visoke inflacije imati radnike (migrante) koji mogu popuniti radna mjesta u nekim sektorima će pomoći smanjiti inflaciju”.

  Diplomatsko-ekonomskim riječnikom ona izjavljuje da je dobro imati radne migrante kako bi se smanjile plaće radnika. Potom je još navela da MMF ostaje pri tvrdnji da Brexit dovodi do pada BDP-a po stanovniku u Velikoj Britaniji čime se dovela u šizofrenu poziciju o čemu ćemo kasnije

  Inače njenu poziciju o “pozitivnom utjecaju” migranata na inflaciju i plaće podržava i američka središnja banka Federal reserve. Te njihove pozicije po pitanju inflacije ne predstavlja ekonomski konsenzus jer na primjer Središnja banka Kanade tvrdi da migranti potiču inflaciju. Oni potiču inflaciju jer veći broj stanovnika kupuje više proizvoda što dovodi do dizanja cijena.

  Nakon što smo to rekli red je da navedemo prvi ekonomski konsenzus po pitanju migranata. Taj konsenzus govori da veći broj stanovnika dovodi do rasta bruto domaćeg proizvoda. Riječ je o podatku koji nitko ne osporava kao što nitko ne osporava da veći broj stanovnika treba veći broj stambenih objekata što dovodi do povećanja njihove cijene.

  Drugi ekonomski konsenzus je da primanje migranata dovodi do pada bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. U svom izvještaju Središnja banka Kanade otvoreno govori da je u 2023. ostvaren gospodarski rat, ali i pad bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Jednostavno gospodarski rast je bio niži od postatka za koji je povećan broj stanovnika Kanade.

  Njemačka središnja banka je to inače rekla na malo drugačiji način. U svom izvještaju o 2023. ona navodi da se njemački BDP smanjio 0.3 % istovremeno navodeći da se zahvaljujući migrantima broj radnika povećao 0.7 %.

  S tim stajalištima Njemačke i Kanade se službeno ne slažu samo Island i Novi Zeland nego i općenito ekonomisti. To da migranti smanjuju BDP po stanovniku, smanjuju životni standard stanovnika država u koje dolaze predstavlja drugi ekonomski konsenzus.

  Zbog toga se niti ekonomisti i organizacije koje zagovaraju primanje radnih migranata ne usude osporavati ovu činjenicu. OECD jednostavno bježi od ove rasprave tvrdeći, lažeći da nitko ne zna da li migranti smanjuju ili povećavaju BDP per capita. Neki ekonomisti kao profesor Alan Manning navode da iako na primjer migranti smanjuju BDP per capita u Velikoj Britaniji oni svojim migriranjem povećavaju svjetske BDP per capita.