Džingis kan

  Mongolski vladar Džingis kan je tvorac najvećeg kontinentalnog carstva u povijesti. Riječ je o Carstvu koje de facto nastaje u svibnju 1204 nakon njegova pobjede u Bitki kod Čakirmauta nad mongolskim protivnicima.

  Za razliku od drugih velikih osvajača koji život završavaju bez izgubljene bitke (Aleksandar, Cezar, Timur lenk…) Džingis kan ih je izgubio bezbroj. On ih je prije svega gubio tijekom borbe na vlast među Mongoli, ali se svojom upornošću se vraćao i na kraju pobjeđivao neprijatelje.

  Završetak tog njegovog uspona postaje Bitka kod Čakirmauta gdje 66 000 vojnika Džingis kana 1204. pobjeđuje Toghrul kana i Jamukhu koji su ga ranije porazili. Tom pobjedom on postaje vrhovni vladar Mongola nakon čega započinje osvajanje svijeta.

  Tijekom sljedeće 23 godine Džingis kan započinje mongolsko osvajanje svijeta. On osobno osvaja sjevernu Kinu, središnju Aziju, Afganistan dok istovremeno pljačka sjevernu Perziju, Kavkaz, Kijevsku Rusiji i Bugarsku na Volgi.

  Njegova ratna strategija je bila prilično jednostavna. On je tražio da države, regije i gradovi prihvate vrhovnu vlast Mongola,a ako bi odbile on bi ih svih pobio. U jednom „čuvenom” incidentu došlo je do pobune na novoosvojenom području pa Džingis kan šalje svog sina da ju uguši. Njegova naređenje je bilo da pobije sve stanovnike gradova koji su se pobunili. Na kraju se sin Tolui smilovao posljednjem gradu i vratio u Mongoliji. Džingis kan je sina pitao da li si ih sve pobio, na što on odgovara DA. Nakon tog odgovorao je rekao Toluiju da pobije mrtvace koji su se ponovno pobunili.

  Rezultat toga postaju masovna ubojstva zbog kojih su u XX stoljeću povjesničari govorili o genocidnim mongolskim kampanjama. Općenito se smatra da su Mongoli pobili desetke milijuna ljudi, približno 10 % stanovnika tadašnje planete Zemlje. Normalno najviše su nastradali Perzija čiji dijelovi navodno gube 90 % stanovnika i sama Kina gdje broj stanovnika pada 50 %.

  U 21 stoljeću su se na te mongolske pokolje koje pokreće Džingis kana počeli bacati spinovi. Jedan od njih govori da Mongoli nisu pobili na primjer 60 % stanovnika Kine i Perzije. Oni ih nisu toliko pobili jer su stanovnici umirali i od epidemija. Tome podatku treba dodati da su oni bili multikulturalni i multireligiozni pa nisu mogli biti baš toliko loši.

  Druga stvar koju posljednjih godina otkrivamo o Džingis kanu je da on nije bio genocidni ubojica nego osoba zabrinuta zbog zagrijavanja planeta. On, njegovi sinovi i unuci vladaju u doba globalnog zagrijavanja planete koje traje do 1300 godine.

  Neozbiljno govoreći zabrinuti zbog tadašnjeg globalnog zagrijavanja Mongoli su pobili toliko ljudi da se smanjila koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi. Znanstvenici na stvarno govore da su Mongoli uspjeli ono što nije uspjela kuga niti itko drugi. Samo tijekom njihovih genocidnih osvajanja je došlo do smanjivanja ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu. Do toga je došlo jer su preživjeli stanovnici smanjili veličinu obradive zemlje što je dovelo do širenja šuma koje izvlače ugljični dioksid iz atmosfere.

  Sve u svemu moderni zaključak nam glasi da Mongoli nisu pobili toliko ljudi koliko se govorilo i da su usporili zagrijavanje planete. Sada nam izgleda da su oni prije svega patili od lošeg PR. Zbog toga danas obilježavamo formiranje multikulturalnog, multireligioznog i ekološki osvještenog Mongolskog carstva.