Državna kontrola
Svatko kontrolira ono što smatra važnim. Kako Kina smatra važnim građane državna kontrola je uvedena nad njima. S druge strane Njemačka smatra energiju važnom pa stoga tu stvara potpuno državnu kontrolu.
Kina je još 2014 godine počela uvoditi društveni rejting građana na osnovu kojeg bi ih nagrađivala ili kažnjavala. Formalno proglašeni cilj tog rejtinga ne biva totalna kontrola nego povratak povjerenja, integriteta i tradicionalnih vrijednosti u kinesko društvo.
Na osnovu tog rejtinga uzorni građani dobivaju nagrade, a loši bivaju kažnjeni. Ako se na primjer osoba šverca u autobusu, ne plaća račune na vrijeme, ne razvrstava otpad on biva kažnjen. U slučaju ako osoba ne prestane s „huliganskim” aktivnostima završava na crnoj listi pa ne može putovati avionom ili vlakom, a njegova djeca ne mogu na fakultet.
Ta ideja o potpunoj kontroli koja je tijekom korone dodatno ojačala u Kini se svidjela zapadnim korporacijama. Kako im se svidjela iako je javno osuđuju one su je počele provoditi.
Svi znamo kako to funkcionira na Zapadu ili drugim riječima ono što se svidi korporacijama se na kraju svidi i vladi. Konkretno u ovom slučaju govorimo o Njemačkoj i energetskoj krizi.
Njemačka vlada je napokon postala svjesna onoga što mi ovdje, kao i stvarni stručnjaci govore. Ona je postala svjesna da ne možeš imati Zelenu energiju i njome zadovoljiti energetske potrebe vlastitog stanovnika. U skladu s tim Njemačka je stvorila zakon, uredbu o smanjenju potrošnje električne energije.
Prije nego što se njime pozabavimo red je vratiti se u energetsku prošlost Njemačke. Vladavina Angele Merkel je prije svega postala poznata po primanju migranata i energetskom uništenju Njemačke.
Dana 11 ožujka 2011 godine u Japanu se dogodila nuklearna katastrofa. Tada je nakon potresa i tsunamija došlo do velikog ispuštanja radijacije u nuklearnoj elektrani Fukushima. Pod utjecajem tog događaja Angela Merkel je naredila zatvaranje svih 17 njemačkih nuklearnih elektrana,a njenim vlasnicima je bila isplaćena odšteta.
Devet godina kasnije imamo ekološke prosvjede jer „mi smo posljednja generacije”. Cilj tih prosvjeda i lobiranja je Zelena transformacija, je obustava korištenja fosilnih goriva u proizvodnji energije.
Reakciju Angele Merkel na te „prosvjede”, lobiranja svi znamo. Ona je naredila zatvaranje svih termoelektrana na ugljen u Njemačkoj. Sastavnio dio te odluke je bila i ona o isplati 40 milijardi eura odštete vlasnicima tih elektrana koje su 2020 godine proizvele 19 % sve njemačke energije.
Tako smo došli do današnje situacije kada Njemačka nema dovoljno energije za svoje potrebe pri čemu ne smijemo zaboraviti niti električne automobile. Cilj Njemačke je staviti na svoje ceste 15 milijuna električnih automobila do 2030 godine dok ona kao što smo rekli niti sada nema dovoljno energije.
Odgovor što dalje učiniti nam je dala sadašnja Njemačka vlada koja se odlučila na ograničenje korištenje energije. Počevši od 2024 godine kompanije od kojih kućanstva nabavljaju energije će imati zakonsku dužnost smanjiti njihovu potrošnju bez dopuštenja potrošača.
Zakon, uredba kao što smo rekli stupa na snagu 01.01.2024,a nakon toga datuma započinje tranzicijski period. Riječ je o periodu koji će trajati 5 godina,a po njegovom završetku energetske kompanije će imati potpunu energetsku kontrolu nad domaćinstvima. Dužnost tih kompanija će biti daljinski isključiti struju stanovima, kućama i slično u slučaju prevelike potrošnje.
Sve u svemu kao što smo rekli svaka država uvodi totalnu kontrolu nad stanovništom za ono što smatra važnim.