Dogovor s Kinom

  Nakon trgovinskog dogovora sklopljenog s Meksikom, Europska unija je 2020 godinu odlučila završiti više nego kontroverznim dogovorom s Kinom. Zanimljivo nam je konstatirati da je taj investicijski dogovor s Kinom potpisan u isto vrijeme kada je Europska unija zabranila Hrvatska sklopiti ugovor s Kinom o investiciji u luku Rijeka. Licemjerno ? Neupitno da.

  Ideja o trgovinskom dogovoru između Kine i Europske unije je nastala još 2013 godine. Tada Kina pod utjecajem Transpacifičkog partnerstva koje Obama administracija pokušava sklopiti kako bi blokirala gospodarsko i političko širenje utjecaja Beijinga kontaktira Europsku uniju kako bi s njom sklopila trgovinski sporazum.

  Pregovori o tom sporazumu su se odužili dugih 7 godina tako da je u međuvremenu Kina sklopila svoj novi veliki trgovinski savez s svim državama između rusko-kineske granice i Južnog pola. Tim sporazumom je Kina ponovno postala Središnje kraljevstvo oko kojeg kruže manje azijske države čime je povijesni sat vraćen 170 godina natrag, prije stoljeća kineskog poniženja.

  Kraj pregovora i sklapanje sporazuma o investicijama između Europske unije i Kine je na kraju ostavio gorak okus u ustima velikoj broja članica Unije koje su javno iskazale svoje nezadovoljstvo. Ovaj put mi ne govorimo o europskim „pobunjenicima” Mađarskoj i Poljskoj nego o inače poslušnim članicama Italiji, Belgiji i Španjolskoj koje službeno tvrde da im je Njemačka, Angela Merkel nametnula ovaj sporazum. Nužno je isto navesti kako je ovaj dogovor potpisan nakon što je Europska unija proglasila strateškim protivnikom što otvara tucet ozbiljnih pitanja po načinu funkcioniranja Unije.

  Ukratko Europska komisija tvrdi da će ovaj sporazum dovesti do liberalizacije europskih investicija u Kini i obratno s tim da su neki sektori izuzeti kao na primjer automobilski sektro, zrakoplovstvo i zdravstvo nad kojima će i dalje postojati restrikcije. To bi predstavljalo suštinu ovog dogovora iz EU perspektive čemu ćemo još samo dodati da Kina treba otkriti koliko državnih investicija daruje svojim tvrtkama.

  Nakon što smo vidjeli kako Deutsche Welle objašnjava ovaj dogovor red ga je sada pogledati iz kineske perspektive. Medijsko glasilo Komunističke partije Kine nam tako tvrdi da ovaj dogovori predstavlja pobjedu multilaterizma i kako je riječ o dogovor od kojega će svi profitirati. Taj dogovor će po ovom časopisu omogućiti porast Europskih investicija dok će istovremeno Kineske kompanije koje posluju u Europskoj uniji imati standardizirano pravno okružje.

  S druge strane kineski medij u vlasništvu Ali Baba korporacije navodi kako Europska komisija vodi čisti PR kada govori o ovom sporazumu. Po njima ovim sporazum Europska unija je oslabila svoje pozicije, nanijela sama sebi štetu. Samo 11 dana prije ovog sporazuma kojim je Kina „liberalizirala” europske investicije ona je bila donijela zakon na osnovu kojega može odbijati stranu investiciju navodeći kao razlog „sigurnosnu prijetnju” pa stoga ugovor s Europskom unijom iz europske perspektive nema nikakvog smisla.

  Isto tako Kinezi navode kako Kina nije dopustila stavljanje u ugovor klauzule o međunarodnoj arbitraži na kojoj investitor može traži odštetu koju mu je Kina nanijela svojim odlukama, pa stoga sve priče o koristi ovog ugovora jednostavno ne drže vodu.

  Zbog toga se na kraju krajeva trebamo pitati što je Europska unija i što su europske korporacije koje su za njega lobirale dobile ovim potpisivanjem ? To je jedno jako, jako dobro pitanje na koje je teško naći odgovor pošto čak niti Europska komisija ne navodi u službenom priopćenju da će on dovesti do porast BDP-a na području Unije.