Dječja igra
U Velikoj Britaniji ili ako želite preciznije Engleskoj se dječja igra otela kontroli što je rezultiralo intervencijom policije i vlade. Na kraju će sve završava stvarnim, realnim prikazom toga što multikulturalizam predstavlja za Europljane.
Naša priča počinje na internetu gdje djeca igraju kompjuterske igre. Konkretno učenici koji pohađaju isti razred su igrali Call of Duty. U svakoj igri pa tako i ovoj postoje oni koji pobjede i koji izgube. Svi smo igrali različite igre (karte,šah, kompjuter…) i tijekom života smo se sretali s različitim „protivnicima”.
Konkretno u ovom slučaju tijekom igranja očito kršćansko dijete se pohvalilo da je kupilo kršćansku svetu knjigu. Na to su ga druga djeca izazvala da ako izgubi igru kupi muslimansku svetu knjigu.
Nije teško za pogoditi da je učenik izgubio pa je trebao kupiti tu Knjigu. Kao dokaz toga da ju je kupio on ju nosi u školu gdje je potom drugi učenici bacaju na pod.
Ubrzo se uz pomoć interneta cijela ta priča o dječjoj igri se pretvorila u priču o paljenju svete knjige. To je rezultiralo prijetnjom ubojstva djece pa su škola i država morali intervenirati.
Škola je izašla s izjavom da je učenik greškom donio muslimansku svetu knjigu u školu pa je on nevin. S druge strane 4 učenika koji su je bacili na pod bivaju proglašeni krivima pa su udaljeni s nastave.
Reagirajući na događaje britanska vlada je reagirala izjavom ministra edukacije:
„U Velikoj Britaniji ne postoji zakon protiv blasfemije,a škole bi trebale promovirati britanske vrijednosti, vladavinu zakona, osobne slobode i toleranciju onih druge vjere. Prijetnje smrću djeci su potpuno neprihvatljive”.
Od lokalnih političara najveću ulogu tijekom ovih tenzija je imao Akef Akbar. Riječ je o političaru koji je prije manje od godine dana napustio Konzervativnu stranke.
Za početak je Akbar optužio školu da laže jer Knjiga nije bila samo gurnuta na pod nego je bila više puta bacana. Potom je u ime Alaha pozvao na okupljanje svih muslimana Wakefielda u džamiji.
Na to okupljanje Akbar je doveo teroriziranu majku učenika koji je donio Knjigu u školu kao i samog učenika. Tamo su oni u strahu za svoj život obučeni u muslimanskoj odjeći morali tražiti oprost od muslimanske zajednici. Terorizirani učenik je bio prisiljen u džamiji dokazivati svoje znanje Islama,a već ranije je svim muslimanskim učenicima napisao pismo kojim se izvinjava.
Istovremeno je na ovom okupljanju Akef Akbar izjavio da majka učenika nikoga nije prijavila policiji zbog prijetnji smrću. Ujedno ona je obećala da neće nikoga prijaviti policiji dok je njen sin živ i zdrav.
Nakon svega toga red biva napomenuti kako su reagirali državni organi. Za početak ćemo spomenuti policiju koja nije pokrenula istragu zbog prijetnja smrću čak iako se dio koji su ih poslali zna. To je inače ona ista policija koja proganja Britance zbog nezločina mržnje !?
Škola je osim laganja o događaju istovremeno donijela svoju kontroverznu odluku. Ona je odlučila kazniti učenike koji su bacili Knjigu na pod i NE kazniti one koji su poslali smrtne prijetnje. Nakon svega toga nas oni žele uvjeriti da Zakon o blasfemiji ne postoji u Velikoj Britaniji ili Europskoj uniji ? Taj Zakon u stvarnosti postoji, ali samo za one koji vređaju Proroka, a nikad za one koji vređaju Isusa.
Sve ćemo završiti riječima jednog na Zapadu slavljenog pisca koji je rekao: „Poštivanje religije je postalo šifra koja znači strah od religije” čime je sve rečeno. Sve u svemu to je Britancima dala njihova politika multikulturalizma !?