Demokracija

  S časnim izuzecima sve države na svijetu sebe definiraju kao demokracije. Razlog za to nalazimo u činjenici da ne postoji odgovor na pitanje: „što je demokracija” oko kojeg bi postojao konsenzus.

  Zapadna demokracija je rođena u Sparti oko 700 godine prije Krista osnivanjem tamošnjeg parlamenta. Približno 200 godina kasnije biva stvorena i Atenska demokracija koja danas biva primjer savršene antičke demokracije.

  Riječ je bila o demokracijama u kojima su pravo glasa i pravo da budu izabrani imali samo muški državljani. Pravo glasa nisu imale niti žene, niti heloti, niti robovi, a praktički niti jedan stranac nije mogao steći državljanstvo. Primjer toga nam je veliki Aristotel koji je 20 godina živio u Ateni, ali nije mogao steći tamošnje državljanstvo.

  To se temeljilo na antičkom principu da je u demokraciji država vlasništvo vlastitih građana. U slučaju primanja stranaca u državljanstvo vlasnički udio ranijih državljana se smanjuje. Najbolji primjer po ovom pitanju nam je bila demokracija u Sparti koja je u trenutku formiranja svu zemlju podjelila na jednake dijelove i dalu je svojim državljanima.

  Nakon poraza Atene u ratu s Spartom Atenski sistem demokracije je postao prljavi pojam, a ubrzo potom je to postao i sam pojam demokracija. Tek je u 18 stoljeću Jean-Jacques Rousseau uspješno odbacio primjer Spartanske demokracije i kao savršeni sustav koji svi trebamo slijedi uveo Atensku.

  Iako je pojam demokracije sam po sebi bio blago govoreći nepopularan od doba Filipa Makedonskog onaj republike to nije bio. Glavni razlog za to biva Rimsko carstvo koje je u stvarnosti bila republika na koju biva nametnut car. Time želimo reći da je Rimski Senat izabirao ili potvrđivao izbor cara, a on ga je imao pravo i opozvati.

  Kasnije se ta republikanska ideja zadržala u Europi zahvaljujući Romejskom/Bizantskom carstvu. Tamošnji nepisani ustav je govorio da Carigradski senat, Patrijarh i vojska izabiru i opozivaju cara. Nije teško zamisliti građanske ratove koji su se vodili zbog ove ustavne definicije ?

  Bez obzira na to prve republike počevši od Mletačke nastaju zahvaljujući političko-kulturološkom utjecaju ove države. Na tu zadržanu republikansku misao Rousseau je dodao primjer Atenske demokracije na osnovu čega nastaje moderna demokratska ideja.

  Tijekom 19 stoljeća sve europske države uvode neke vrste demokracija u kojima manji broj osoba ima pravo glasa. Prvo je pravo glasa ovisilo o imovinskim statusu muškog državljana, a potom je postalo apsolutno za sve muškarce. Tek tijekom prve polovice 20 stoljeća praktički sve države jedna po jedna davaju ženama glasačko pravo.

  Sastavni dio svih demokratskih ili barem nominalno demokratskih sustava postaje i pravo na slobodu govora. To pravo na slobodu govora, demonstracije i slično je davao čak i Staljinov ustav iz 1936 godine čime je sve rečeno.

  Početkom 21 stoljeća na Zapadu dolazi do određenih promjena po pitanju definicije demokracije. O tome kako danas izgleda ili kako bi trebala izgledati zapadna demokracija nam govori Vijeće Europe.

  Ono nam govori da demokracija ima tendenciju da bude vladavina većine što znači da interesi manjine nisu zastupljeni. Zbog toga je „najbolje raditi u smjeru konsenzusa koji bi našao zajedničke interese obje strane”.

  Potom nam dalje Vijeće Europe govori da „demokracija nije kompletna bez poštivanja ljudskih prava”. Prvo od tih prava je „sloboda mišljenja jer su vlade kroz povijest pokušavali ograničiti ovu slobodu u strahu da će ugroziti njihov sistem”. Drugo pravo na popisu je pravo izražavanja. Ono je iznimno važno jer ako „stanovnici nisu u mogućnosti jedan s drugim govoriti i iznositi u medijima svoje pozicije kako oni onda mogu sudjelovati u donošenju odluka ?”. Treće pravo je sloboda okupljanja i udruživanja. To pravo omogućava formiranje interestnih zajednica za utjecaj na donošenje državnih odluka. Ovo pravo je iznimno važno radi pružanja različitih pogleda na donošnje odluka što predstavlja osnovu demokracije.

  U dijelu teksta problemi demokracije Vijeće Europe još govori o ograničenju slobode govora. „Zavisno od problema s nacionalizmom, a prije svega u kulturnom kontekstu moglo bi biti nužno ograničiti slobodu govora određenim skupinama bez obzira na važnost ove ljudske slobode”.

  Za kraj ove priče koja govori o definiranju demokracije ćemo se vratiti na početak. Prvi parlament, onaj u Sparti nije imao pravo donositi zakone. On ih je imao samo pravo potvrđivati ili odbijati. Danas inače imamo identičnu situaciju s Europskim parlamentom pa možemo reći da je Europa napravila puni krug.

  Kao što je ovdje zatvoren puni krug tako očekujemo da će biti zatvoren i po pitanju demokracije. Demokracija je bila toliko prljavi pojam da je umirući car Staurikije prijetio njenom uspostavom ako ne prestanu dvorske zavjere. Uvjereni smo da će demokracija u ne tako dalekoj budućnosti ponovno steći sličnu reputaciju.