Danski referendum

  Tri sada već povjesna događaja su dovela do formiranja Europske unije. Prvi od njih je bilo potpisivanje Ugovora u Maastrichtu, drugo ponovljeni danski referendum, a treće proglašenje Europske unije.

  Danas ćemo prije svega govoriti o ponovljenom danskom referendumu koji završava u krvi. Riječ je o referendumu koji se održao 18 svibnja 1993 godine, znači prije točno 30 godina.

  Naša priča započinje 7 veljače 1992 godine kada šefovi vlada i država tadašnje Europske Ekonomske Zajednice (EEZ) potpisuju sporazum iz Maastrichta. Tim sporazumom pored ostaloga biva regulirano formiranje Europske unije i eurozone.

  Od tadašnjih 12 članica EEZ-a njih 9 je odlučilo ratificirati odluku o formiranju Europske unije u parlamentima, a samo 3 na referendumu. Ratifikacije u parlamentima su bile provedene bez ikakvog entuzijazma pošto je prevladavalo mišljenje da je riječ o nužnosti, a ne želji. Tadašnji mentalni sklop je govorio da budućnost pripada velikim blokovima i „carstvima” pa se malene države moraju ujediniti da bi imale važnosti.

  Iz tog razloga prevladavajuće mišljenje biva da se to mora proglasiti Europka unija čime je sve bilo rješeno. Od država koje su dopustili građanima da daju svoj glas prvi su glasovali Danci. Oni su na referendumu 02 lipnja 1992 godine glasovali 50.7 prema 49.3 % protiv ulaska u Europsku uniju. Potom su Irci 18 lipnja 1992 na referendumu glasovali s 69.1 prema 30.9 % za ulazak u Europsku uniju. Posljednji glasuju Francuzi koji 20 rujna 1992 s 51.05 prema 48.95 % podržavaju ulazak u Europsku uniju.

  U međuvremenu se bio pojavio problem i u Velikoj Britaniji koja nije dopustila održavanje referenduma. Tu se problem pojavio tijekom parlamentarne ratifikacije koja dovodi do pobune zastupnika. Na kraju je britanski premijer dao svojim pobunjenim zastupnicima izbor da glasuju za Europsku uniju ili da Velika Britanija otiđe na nove parlamentarne izbore. Čuvajući svoje fotelje oni su glasovali za Europsku uniju.

  Bez obzira što je 11 od 12 članica EEZ glasovalo za formiranje Europske unije ona nije mogla biti formirana bez Danske. Zbog toga Danci bivaju prisiljeni ispraviti svoju pogrešku i ponovno glasovati na EU referendumu. Formalno oni nisu glasovali na istom referendumu pošto oni sada glasuju za Europsku uniju bez ulaska u eurozonu. Mi bi rekli nije govno nego drek pošto će EU izvoditi slične pravne igre i kod drugih referenduma na kojima su glasači pogrešno izabrali.

  Kako Danski političari nisu bili sigurni niti s tom promjenom da će građani podržati Europsku uniju oni ih odlučuju kupiti. Tehnički oni su odlučili korumpirati ekonomsku elitu kojoj biva jasno kazano da glas za Europsku uniju je ujedno glas za automatski niže poreze. Ova propagandno-koruptivna akcija vlada se na kraju isplatila pa su Danci 18 svibnja 1993 glasovali s 57 prema 43 % za ulazak u Europsku uniju.

  Nakon što je rezultat referenduma pušten u javnost u Danskoj izbijaju najveće demonstracije u povijesti. Danska policija će povodom tih demontracija priznati da nije pucala u zrak nego u protueuropske demonstrante pogodivši njih 11. Službena priča govori da su oni pucali u demonstrante kako bi zaštili svog kolegu…

  Način na koji su provedene Danska i Britanska ratifikacija su na kraju ispali nevažni. Oni su ispali nevažni jer su bili ispunjeni svi uvjeti za proglašenje Europske unije. U skladu s tim Europska unija je proglašena na dan mrtvih 1993 godine. Tko zna možda ćete se složiti da je riječ o zanimljivoj simbolici, a možda ne.

  Vrativši se natrag na tematiku, za Dansku važno biva napomenuti da su tamošnji političari nakon proglašenja Europske unije odlučili poništiti izuzetke zahvaljujući kojima su Danci glasovali DA na referendumu 1993 godinu. U skladu s tim Danska je 2000 godine organizirala referendum o pristupanju eurozoni što su Danci s 53.1 prema 46.9 % odbili. Potom je Danska krenula novo organiziranje referenduma o pristupu eurozoni, ali financijska kriza uništiva reputaciju EU i eurozone pa se od toga odustalo.