Dan Europske unije
Danas obilježavamo dan Europske unije pošto se navršilo točno 30 godina od njenog osnivanja. Kada danas ne bi bio dan mrtvih (Svi Sveti) mi bi slobodno mogli slaviti Europsku uniju. Tko zna možda ju na neki način i slavimo ?
Kao što svi znamo dogovor o proglašenju Europske unije biva postignut Ugovorom iz Maastrichta 07 veljače 1992 godine. Između tog dana i samog proglašenja Europske unije će proći više od 20 mjeseci. Razlog za to biva što je izglasavanje Ugovora iz Maastrichta bilo problematično u par nacionalnih parlamenata, a neki su se čak pozvali i na demokraciju.
Time želimo reći da su se neke države čak usudile pitati birače da li žele stvaranje Europske unije ? Francuzi i Irci su na referendumu glasovali ZA, a Danci PROTIV. Zbog toga su Danci 18.05.1993 godine demokratski ponovili svoj referendum pa su ovaj put ispravno glasovali. Danska policija je u referendumskoj noći potvrdila tu demokratsku odluku pucajući u demonstrante koji su osporavali referendumski rezultat.
Zbog tih demokratskih navedenih razloga Europska unija biva proglašena tek na Dan mrtvih 1993 godine. Očito da nitko od eurokrata na položajima nije razumio ili htio razumjeti kako Dan mrtvih nije dobar datum za proglašenje ičega…
Ovih 30 godina Europska unija je išla iz uspjeha u uspjeh tako da nam ih je teško svih navesti u ovom kratkom vremenu. Dovoljno je spomenuti da je zahvaljujući njoj zrak u našim gradovima čist, a kisele kiše koje su nekada uništavale naše šume više ne postoje. Neki će sada ovdje cinično reći da nam je zrak čist zbog uništenja europske industrije, ali svi znamo da je nemoguće baš svih zadovoljiti.
Drugi neosporivi stvarno uspjeh biva pretvaranje njenog područja u oazu mira. To činjenicu čak niti najvatreniji protivnici Europske unije neće nikada osporiti. Oni ju neće osporiti nego će tvrditi da je ona istovremeno oaza mira i epicentar kontinentalnih poremećaja. Ti cinici, ti protivnici Europske unije tvrde da je ona izazvala Majdan revoluciju i rat u Ukrajini, a da identično vrijedi za ratove u Siriji i Libiji.
Treći uspjeh bivaju njene unutarnje gospodarske slobode kojima su ukinute granice među članicama. Zbog tih gospodarskih sloboda ekonomski rast se povećao praktički nevjerojatnih 0.10 % godišnje. Ljubomorni Amerikanci osporavaju taj fantastični uspjeh Unije pa navode da se on zbog unutrašnjih sloboda on povećao samo 0.05 %, ali tko njima više vjeruje ?
Četvrti uspjeh biva pretvaranje poljoprivredne Turske kojom upravlja vojska u industrijsku i demokratsku Tursku. Riječ je o transformaciji do koje dolazi zahvaljujući sporazumu o slobodnoj trgovini i političkom utjecaju EU. Normalno cinici će konstatirati da je Turska u jednoj ili drugoj vrsti rata s svim svojim susjedima i da je EU za to kriva.
Peti uspjeh u ovih 30 godina su njeni dogovori o slobodnoj trgovini. Zbog njih je danas europska ekonomija najotvorenija na svijetu stvarajući tako utjecaj na ostatak svijeta.
Šesti uspjeh predstavlja europski humanizam kojeg u pravom smislu te riječi žive članice Europske unije. Riječ je o humanizmu zahvaljujući kojemu svako može slobodno biti što želi i zbog kojega će svako tko dođe u Uniju će biti primljen otvorenih ruku bez obzira na svoja bivša djela ili nedjela. Europska unija praktički nikada nikoga prisilno ne izbacuje s svog područja jer je to nehumano i tim humanizmom se mi svi trebamo ponositi.
Sedmi uspjeh Unije predstavlja zaštita naše demokracije tijekom 30 godina svjetskih previranja. Svi znamo da bi se bez tehnokratske vlade Europske unije koja nas stručnim znanjem vodi iz pobjede u pobjedu naše demokracije možda čak i urušile pod pritiskom svjetskih autokracija.
Mogli bismo ovdje nastaviti navoditi sve ono na čemu smo zahvalni Europskoj uniji počevši njene borbe za slobodu medija i slobodu govora pa preko zaštite naših ekonomija sve pa do njene borbe protiv klimatskih promjena.
Povodom toga mi na Dan mrtvih možemo samo čestitati 30 godina Europske unije povikom:
„Živjela Europska unija, Živjela tehnokratska Europska komisija, Živjela Europska demokracija i Živio Europski humanizam.