Baukultur
Konferencija u Davosu 2018 godine je završila dogovorom o visokovrijednoj arhitekturi i kulturi gradnje u Europi imena Baukultur. Hrvatska je jedna od potpisnica Baukultura pa je stoga red upitati se što je to.
Kako bi to pokušali otkriti citirati ćemo tekst originalne Baukultur deklaracije iz 2018 godine:
„Baukultura obuhvaća svaku ljudsku aktivnost koja mijenja izgrađeni okoliš. Cijeli izgrađeni okoliš, uključujući svu projektiranu i izgrađenu imovina koja je ugrađena u prirodni okoliš, treba shvatiti kao jedinstvenu cjelinu. Baukultur obuhvaća postojeće građevine, uključujući spomenike i druge elemente kulturne baštine, kao i dizajn i izgradnju suvremenih zgrada, infrastrukture, javnih prostora i krajolika”
Sigurni smo da će ova definicija nekome nešto značiti, ali nama koji se bavimo analitikom pa baš i ne. Stoga ćemo pokušati naći odgovor u dijelu gdje se opisuje visokokvalitetni Baukultur. Konkretno citiramo točke 7-10 deklaracije:
„Hitno nam je potreban novi, prilagodljiv pristup oblikovanju naše gradnje okoliša; onaj koji je ukorijenjen u kulturi, aktivno gradi društvenu koheziju, osigurava ekološku održivost i doprinosi zdravlju i blagostanju svih. To je visokokvalitetni Baukultur.
Dizajn izgrađenog okoliša, odnosi između objekata i njihovih građenih i prirodnih okolina, prostorna koherentnost, razmjer, materijalnost: sve su to čimbenici koji imaju izravan utjecaj na našu kvalitetu života. Visokokvalitetan Baukultur se stoga izražava u primjeni svjesnog dizajna o kojem se dobro raspravlja na svakoj zgradi i aktivnosti uređenja okoliša, određivanje prioriteta kulturne vrijednosti ispred kratkoročne ekonomske dobiti. Baukultur visoke kvalitete tako ne samo da ispunjava funkcionalne, tehničke i ekonomske zahtjeve, ali i zadovoljava i društvene psihološke potrebe.
Kulturna baština je ključna komponenta visokokvalitetne Baukultur. Način na koji koristimo, održavamo i štitimo našu kulturnu baštinu danas bit će ključni za budući razvoj visokokvalitetne gradnje.
Visokokvalitetni Baukultur poboljšava naš osjećaj mjesta. Omogućujući ljudima da se identificiraju sa svojim životnim prostorom, potiče inkluzivnost i kohezivno društvo, proturječi diskriminacija i radikalizacija, te promiče integraciju i građansku svijest. Ovo nije samo relevantno za gradska središta i povijesna mjesta ali za svaki aspekt europskog života okoliš; prigradski i ruralni područja, sela, industrijske zone i infrastruktura”
Još ćemo ovdje samo dodati da je Baukultur „opće dobro koje predstavlja zajedničku odgovornost države, organizacija (ngo ?) i korporacija”.
Mnogi će doći da zaključka da je Baukultur deklaracija čiji potpisnik je i Hrvatska totalna nerazumljiva glupost. To po nama nije istina pošto će se dijelovi, točke ove deklaracije koristiti protiv država za provođenje određenih politika.
Uzmimo na primjer točku 10 koja govori da Baulkultur gradnja potiče integraciju i bori se protiv diskriminacije i radikalizacije. Sva mjesta u Hrvatskoj imaju crkvu, ali malo koje ima džamiju. U osnovi to je protivno politici Baukultur jer ne potiče integraciju i suprotno je inkluzivnoj kulturi. To ne znači da će netko sada narediti rušenje crkvi ili gradnju džamija nego da govorimo o dugoročnom procesu koji će polako naša mjesta učiniti inkluzivnijima.
Ukratko Baukultura se u svojoj službenoj deklaracija poziva na holistički pristup gradnji. Zbog tog holističkog pristupa Baukultur je potpuno usuglašen s smjernicama Europske unije koja voli ovaj pojam kao što je i volila oksimoron štednjom do rasta. Sve u svemu Hrvatska je potpisnica ove Schabove deklaracije,a na ovogodišnju Baukultur konferenciju ministrica Nina Obuljen Koržinek je poslala delegaciju predvođenu Anjom Jelavić.