Afrička pobuna
Afriku ne potresa jedino protuFrancuska pobuna, nego ju potresa i jedna puno značajnija. Ta puno značajnija afrička pobuna se tiče energije pošto tamošnje države otvoreno odbijaju zapadne ekološke diktate.
Danas možemo slobodno reći da cijela Afrika živi u energetskom siromaštvu. Normalno situacija u subsaharskim državama je puno gora od situacije u sjevernoj Africi, ali i sam Egipat se nalazi u problemima zbog povećanja cijena energije. Istovremeno ta ista energetski siromašna Afrika ima na svom teritoriju velike izvore fosilne energije
Konkretno na području subSaharske Afrike se nalazi 115 milijardi barela nafte i puno više kubičnih metara plina. Većina toga stoji neiskorišteno u tlu,a ako pitamo Zapad tako to treba ostati i u budućnosti. To bi trebalo tako ostati pošto nam ekološka ideologija govori da se trebaju razvijati samo ekološki čisti energetski izvori.
U skladu s tom ideološkom pozicijom Zapad je na COP 26 bio odlučio obustaviti financiranje rudnika i bušotina u nerazvijenim državama. Taj dogovor je predsjednik Biden dodatno osnažio svojom predsjedničkom uredbom iz prosinca 2021 kada apsolutno zabranjuje financiranje projekata fosilnih goriva u svijetu.
To iz perspektive siromašne Afrike znači da ona od Zapada ne može dobiti izvore financiranja za iskorištavanje vlastitih nalazišta ugljena, plina i nafte. Riječ je o poziciji koju Afriku ekstremno iritira iz dva različita razloga.
Prvi od njih biva da su se Zapad, Kina, Japan i svi drugi razvili uz pomoć jeftine energije iz fosilnih goriva što se njoj zabranjuje. Drugo razlog iritacije je da ne postoji država koja svoj energetski sustav temelji na energiji sunca i vjetra što joj Zapad danas nameće. Ta dva izvora energije koja se nameću Africi danas čine samo 3 % svjetskog energetskog miksa.
Ta dvostruka iritacija je dovela do pobune Afrike koja se ne spominje u našim medijima. Riječ je o energetskoj pobuni protiv diktata Zapada i njegovih ekoloških takozvanih nevladinih organizacija. Ponekad stvarno samo ponekad neki primjer te pobune izađe u zapadnim medijima samo da bi ga se ubrzo stavilo pod tepih.
Prvi primjer pobune koji navodimo biva otvoreno pismo doživotnog predsjednika Ugande. Riječ je o otvorenom pismu koje biva objavljeno u Wall Street Journal i u kojem Yoweri Museveni govori: „Afrikanci imaju pravo da koriste jeftinu energiju i čineći to oni ne sprečavaju razvoj afričkih obnovljivih izvora”. Inače osnovni smisao njegovog pisma biva da se Afrika ne može žrtvovati svoj razvoj zapadnim klimatskim ciljevima.
Gotovo identično je te 2021 godine govorio i potpredsjednik Nigerije, Yemi Osinbayo. On u svom otvorenom pismo koje objavljuje Foreign Affairs govorio da će zapadna zabrana investicija u fosilnu energiju uništiti Afriku.
U određenom smislu predsjednik Afričke unije Macky Sall (slika) je govorio za sve afričke države kada izjavljuje: „Afrika mora imati mogućnost da još 20-30 godina koristi vlastite izvore plina kako bi se razvila i dovukla energiju do još 600 milijuna stanovnika koji ju nemaju”.
Iza tih njegovih riječi su otvoreno stali Egipat, Nigerija i Južna Afrika koji su otvorene osudili zapadni zeleni kolonijalizam. Govorimo o pobuni afričkog kontinenta koja iznenađuje zapadne države.