8 milijardi

  Broj stanovnika na našem planetu nastavlja rasti, a kao što svi znamo prije par dana smo stigli do 8 milijardi. Teško nam je i zamisliti da nas je u doba Zagrebačke univerzijade bilo samo 5 !?

  Procjenjuje se da je u posljednjoj godini 19 stoljeća živjelo 1.6 milijardi stanovnika. Tijekom sljedećih pola stoljeća smo bili stigli do 2.5 milijardi (1950),a taj broj se udvostručio već 11 srpnja 1987. Na taj datum u Zagrebu biva rođen Matej Gašpar koji je proglašen 5 milijarditim stanovnikom Zemlje.

  Sada, 25 godina kasnije smo po procjenama Ujedinjenih naroda stigli do 8 milijardi. Jedno od pitanja koje se konstantno postavlja bi bilo koliko nas planeta može podržavati prije katastrofe.

  Kao i puno drugih znanstvenih i analitičkih podataka s društvenim implikacijama ovi podaci su se mijenjali, prilagođavali politici. Tako su na primjer 2011 godine „stručnjaci” govorili da planeta može podržavati 10 milijardi stanovnika ako svi postanemo vegetarijanci !?

  S druge strane Stanford university je 1994 izašao s studijom koja se bavi energetskom održivosti naše planete. U njoj se navodi da je svijet s 10 milijardi stanovnika energetski neodrživ.

  To su bile procjene o održivosti ili neodrživosti naše biosfere, a sada je red da se okrenemo današnjoj situaciji. Neki kao Al Jazeera će naše stajalište proglasiti rasističkim jer smatramo da se osnovni problem današnje demografske situacije nalazi u Latinskoj Americi i Africi. U svom idiotskom tekstu tako Al Jazeera pita zašto se bijela elita boji crnih beba ? Pitanje je idiotsko jer da ih se bijela elita boji onda im ne bi dopustila migriranje u Europu.

  Kao klasični primjer demografske eksplozije ćemo ovdje navesti 3 države u kojima žive pripadnici različitih rasa. Prva je Etiopija koja bez obzira na masivne gladi, pa čak i umiranja od gladi povećavala broj stanovnika s 18 milijuna 1950 na čak 94 milijun 2012 i 120 milijuna 2021.

  U arapskom Egiptu je s druge strane broj stanovnika porastao s 19 milijuna 1947 godine na 100 milijuna 11.02.2020 godine. Naš treći primjer je maleni Honduras u Latinskoj Americi. Na njegovom području je 1950 godine živjelo 1.4 milijuna stanovnika, u srpnju 1992 njih 5.1 milijuna,a sada živi njih 9,5 milijuna.

  Gledajući iz perspektive Europe ova demografska eksplozija dolazi iz noćnih mora. To govorimo jer je na primjer Nizozemskoj trebalo 400 godina da 8 puta poveća broj stanovnika (1600-2000). Podaci za Hrvatsku nam inače govore da se kod nas povećao broj stanovnika s 1.6 milijuna 1802 godine na 4.77 milijuna 1991,a da smo sada na 3.88.

   Ukratko iz naše, iz europske perspektive porast stanovništva koji se dogodio u Latinskoj Americi, Africi i na Bliskom istoku u posljednjih 70 godina nije normalan. Nakon toga nužno je ovdje još naglasiti da i dalje tamo eksplozivno raste broj stanovnika.

  Riječ je općenito govoreći o državama, režimima koji ne žele ograničiti demografski rast iako imaju instrumente za to. To da postoje instrumenti za to nam daruju primjeri Singapura i Kine, a možemo reći i Zapada, ali ove ih države ne žele koristiti. To znači da njihova demografska eksplozija predstavlja ništa drugo do službenu državnu politiku !?

„Naši” stručnjaci nam govore da demografska eksplozija prije svega u Africi ne predstavlja ekološki problem. To po njima nije ekološki problem jer prosječni stanovnika Afrike troši puno manje nego prosječni stanovnika razvijenih država.

  Ta pozicija predstavlja zapadni postmoderni idiotizam pošto racionalnije osobe znaju da populacijska eksplozija u Africi i Latinskoj Americi predstavlja ekološki i društveni problem.

  Rješenja tog problema inače nije teško zamisliti ako se držimo osnovnih parametara, ali o tome ćemo drugi put