Sovjetski heroj

  Danas se navršava godišnjica vrhunca Kubanske krize iz 1962 godine koja je svijet bila dovela na rub trećeg svjetskog rata. O ovoj krizi se puno govorilo, a i snimljen je financijski neuspješni film „13 dana” koji je ove događaje predstavljao iz američke perspektive. U međuvremenu svijet je dobio i heroja koji je svojom odlukom spriječio izbijanje rata pa je red da se vratimo na ove događaje.

  Pokušavajući kompenzirati svoju tehnološku zaostalost ili preciznije nesposobnost izgradnje većeg broja interkontinentalnih nuklearnih projektila SSSR donosi odluku da pozicionira svoje nuklearne projektile srednjeg dometa na Kubu. Nakon što su pripreme za njihovo postavljanje otkrili američki špijunski avioni dolazi je do izbijanja nuklearne krize.

  Na kraju Kennedy se bio odlučio na pomorsku blokadu Kube s tim da nam je ovdje nužno navesti da pomorska blokada bilo koje države predstavlja ratni čin. U doba kada na američki predsjednik na televiziji obavještava građane o pomorskoj blokadi Kube flotila sovjetskih podmornica koja je napustila svoju matičnu luku 01.10.1962 joj se približavala.

  U trenutku dolaska u blizinu svog cilja ova flotila od 4 podmornice biva otkrivena od strane američke mornarice koja je manjim dubinskim bombama pokušala izbaciti na površinu zapovjednu sovjetsku podmornicu B-59. Kako je svaka od podmornica u ovoj flotili imala jedan nuklearni projektil s dometom od 19 kilometara ova ratna igra je mogla dovesti do Trećeg svjetskog rata.

  Tijekom ovog susreta s brodovima iz američke blokade mornari na podmornicama su već bili iznimno umorni pošto po naređenjima iz Moskve već 4 dana nisu bili na površini mora, a temperatura zraka u podmornici je bila 50 stupnjeva. Iz američke perspektive ovaj incident je zvučao ovako:

“16:59 američki ratni brod je počeo bacati dubinske bombe koje su u stvarnosti bili lažnjaci kako bi prisilio podmornicu na izlazak na površinu,a 30 minuta kasnije mu se pridružuje još jedan brod. U 20:50 sovjetska podmornica je isplovila na površinu”.

   S druge strane iz Sovjetske perspektive ovaj „incident” je zvučao jako različito. Na početku su zapovjednici sovjetske podmornice znali da Amerikanci ne koriste prave dubinske bombe, ali kako je „bombardiranje” trajalo psihički i fizički iscrpljeni kapetan Valentin Savickij je doživio slom. U trenutku svog psihičkog sloma on je naredio lansiranje nuklearnog projektila što je bio podržao i politički komesar, ali na sreću treća osoba koja je trebala odobriti lansiranje je bio Vasilij Arhipov. Ovaj sovjetski oficir koji je samo godinu dana ranije preživio nuklearnu havariju na podmornici K-19 je sačuvao hladnu glavu uloživši veto na odluku o lansiranju nuklearnog projektila nakon čega je ona isplovila na površinu i krenula na put natrag u SSSR.

  Službena zapadna verzija priče o ovom događaju govori da su sovjetski oficiri bili kažnjeni jer nisu lansirali nuklearne projektile, ali to ne predstavlja stvarni razvoj događaja. Sovjetska vojna komisija je po njihovom povratku prvo izrazila bijes na oficire jer nisu lansirali projektile, ali je potom uvidjela svoju pogrešku pošto su bili poslali flotilu dizelskih,a ne nuklearnih podmornica kao što je bilo planirano.

  Heroj ove priče iz 1962 godine, kapetan Arhipov je praktički odmah po smjeni Hruščova 1964 godine unaprijeđen u čin zapovjednika brigade podmornica,a potom će ponovno biti unaprijeđen 1975 i 1981 godine pa karijeru završava kao admiral s dvije zvjezdice.

  Po riječima Arthur M. Schlesingera koji je bio službeni historiograf predsjednika John F, Kennedija trenutak američkog „napada” na ovu sovjetsku podmornicu predstavlja najopasniji trenutak u povjesti čovječanstva. S njim se složio i Kennedijev ministar obrane koji je izjavio „mi kao super sila nismo računali na moguće posljedice naših djela

5 2 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina