SDP i INA

Klub zastupnika SDP-a zatražio je u petak u Saboru od Vlade priznanje da je INA prepuštena Mađarima. Taj zahtjev za priznanjem ukazuje da su u SDP-u daleko od ikakve razumnih strategija jer jedna od njih bi bila nikada ne spominjati prodaju INE Mađarima.

Priča o prodaji naše naftne korporacije započinje stupanjem na vlast Račanove vlade 2000 godine kada je pod pritiskom Europske komisije Hrvatska kao i druge istočnoeuropske države bila prisiljena privatizirat, rasprodat svoju naftnu kompaniju. Zakonom o privatizaciji INA -industrija nafte iz 2002 godine odlučeno je da će se investitoru prodati najviše 25 % + 1 dionica najvažnije domaće korporacije.

U skladu s tim zakonom koaliciona vlada kojom dominira SDP raspisuje natječaj o prodaji tih dionica tako da se o novom vlasniku korporacije odlučivalo između MOL i OMV 2003 godine. Na kraju Račanova vlada je izabrala ponudu MOL-a tešku 505 milijuna dolara dok je rukovodstvo OMV ostalo šokirano. Njihov šok se temeljio na tome da su prekasno skužili da se ne prodaje samo 25 % INE nego i upravljačka prava. Strogo pojednostavljeno novi vlasnik ovih dionica je ugovorom o kupovini koji je sklopila SDP vlada dobio veća upravljačka prava nego što mu pripadaju po broju dionica. Kada je OMV to otkrio na sam dan otvaranja ponuda za kupovinu poslao novu ponudu, ali se Račanova vlada odlučila praviti da ta ponuda nikada nije stigla.

Jedno od bezbroj pitanja o ovoj proceduri prodaje bi bilo zašto je za tako nešto znao MOL, a nije znao OMV ili Rusi koji su isto trebali poslati ponudu znaju samo ljudi iz SDP-a. Moramo priznati na kraju ovog dijela priče da je ugovor u teoriji bio dobar pošto se MOL bio obvezao uložiti 800-900 milijuna u modernizaciju, ali svi znamo kako su u Hrvatskoj funkcionirale privatizacije i ugovori koji su pri njima potpisivani….

Tada na scenu stupaju HDZ i Sanader koji prvo Fondu hrvatskih branitelja ustupaju 7 % INA dionica, a potom prodaju dio dionica građanima po cijeni od 1.690 kuna (MOL je kupio po 900 kuna). Dodatno će dionice još biti puštene na internacionalno tržište i dati na prodaju radnicima i bivšim radnicima INE po prosječnoj cijeni od 1366 kuna.

Tako smo polako došli do 2008 godine kada MOL predaje javnu ponudu za kupovinu INA dionica u vlasništvu građana Hrvatske i raznih fondova po cijeni od 2800 kuna. Sve u svemu tada je MOL prenio u svoje vlasništvo 47.155 % dionica INA kompanije. Krajem 2008 godine MOL je imao 49.3 % dionica, a vlada Republike Hrvatske njih samo 44.4 %. Suočeni s takvom dioničkom situacijom vlada kojom dominira HDZ potpisuje 30 siječnja 2009 godine ugovor s MOL-om kojim ovaj dobiva 5 od 9 članova nadzornog odbora i 4 od 7 glasova u INA upravi. Zbog tog ugovora će predsjednik tadašnje vlade Ante Sanader biti krajem 2019 nepravomoćno osuđen na 6 godina zatvora. S druge strane dvije godine ranije međunarodna arbitraža je presudila da je ugovor iz 2009 godine između vlade i MOL bio potpuno zakonit i nekoruptivan pa je drugim rječima Sanader (i HDZ) proglasila nevinima.

Trenutačno u ovoj priči jedino su neupitne dvije činjenice. Prva bi bila da je SDP-ova vlada ugovorom iz 2003 godine osigurala da MOL preuzme i ostale dionice, a druga bi bila da mi nemamo svojih političkih lidera. Mađarska je kao i mi morala privatizirati svoju naftnu kompaniju, MOL kako bi ušla u Europsku uniju, ali po ulasku oni donose odluku o njenom povratku u vlasništvo Mađarske. Prvo je početkom 2008 godine donijela zakon o zaštiti MOL-a, a potom je 2011 otkupila dio dionica svoje naftne korporacije.